Marketing
Opet zbog viška kofeina...
Ja, koja se bojim grmljavine, upravo otvorenog prozora (pitanje je kako ću ga zatvoriti) osluškujem kako grmi.
Kamionđija je upravo projurio ulicom, a u sobi je nesnosna sparina. Bit će kiše…
S kavom sam i ovaj put pretjerala, ponavljam se…
Ovo bi mogao biti jedan od onih starih glupih postova kad opisuješ što se radi, kako "nadobudno"…
Iako grmi i polako osjećam zrak koji ulazi kroz otvoreni prozor, svejedno mi je vruće, užasna sparina…
Možda je zaista vrijeme za jesen, za zimu, za kaputić, za kapu zbog koje se neću ošišati, a u ljetnim danima sam upravo za tim čeznula…
Pitam se bih li smjela sad izaći na ulicu i pogledati u nebo, uvjeriti se da grom neće u koprive…
Ovog ljeta sam bila na koncertu usred kojeg je grmilo, sijevalo na sve strane, a ja sam se trudila pobijediti strah. Drugačije je bilo kad vidite kako sijeva, ali uz mjuzu ne čujete kako i grmi pa sam nekako preživjela. No, kad je nestalo struje, glazba utihnula, pljusak projurio, no i dalje uz sijevanje i grmljavinu, trebalo se dovući do auta, eh to je već bio problem. Trčala sam kao luda, onako bez kondicije, zadihana, uplašena, još jednom se pitam otkud toliki strah spram grmljavine?…
Da, sjećam se, jednom davno na ovom blogu sam napisala kako imam PTSP…
Post je objavljen 13.09.2008. u 01:15 sati.