dugo me nije bilo, nisam imala inspiracije a da priznam ni volje za pisanje...
škola je počela, nažalost, ja bi moj osmi mjesec nazad... 
mislila sam da mi fali škola, a sad kad je počela vidim da mi ne fali ni malo, jedva čekam da završi...
znam da će mi ova godina biti zanimljiva, ipak sam ja MATURANTICA...

ko bi reko čuda da se dese... 
Danas je bila šetnja, kao neka šetnja do zdravlja, a meni noge otpale... došla sam kući umorna šepajući... 
još me Tatjana tjerala da trčim do kolodvora, umrla sam skoro... 
Sutra subota... Ništ posebno... najradije bi prespavala sve... ništa mi se ne da...
Da bar ova godina što prije prođe...
Fali mi, jako...
moja ljubica... 
Oduvijek nas prati glas
da par smo sretniji od svih
i da jos jednom rodim se
tebe izabrala bih
Želim ga vidjeti, i poljubiti, i zagrliti... 
I jos si moj i tvoja ja sam
nek' svi vide sretna da sam
nista ljepse ne postoji
I jos svako jutro prvo
za nas pokucam u drvo
da nas nikad nista ne razdvoji
Idem...
Sta ce mi dukati kad mladost nestaje
u srcu ranjenom tuga ne prestaje
svi bijeli jastuci, marame svilene
sta ce mi dukati kad on nije kraj mene...
pozdravljam sve... i velika pusa svima, a najveća zna se kome...
Post je objavljen 12.09.2008. u 19:58 sati.