Mala Kata lista pričicu.
U pričici veeeeeelka neka bubamara. (ono što se stručno zove i Božja ovčica)
Toni joj objašnjava:
- To je Kate bubamara..I mi mislimo sad će Kata po običaju - ponovit 'to je bubamara'
al ona će:
- To je bubaseka:-)
Pa da... seku zovemo Mara... pa ... ha, ha ..
bubamara postala bubaseka
Mara su i mene zvali, (samo bi me ćaća zovno Marija, a i mater)
a kad bolje razmislim Mara mi baš zvuči nekako gorko i musavo, ... može bit jer sam bila musava, a može bit i zbog one gorke rijeke u Bibliji koja se zvala Mara.
Al, da - Marija je ipak lipše.
Bolje će bit da i malu Mariju zovemo - Marija...
Danas je, ono, ne zaboravimo - IME MARIJINO. 12.9.

Bog nas zove imenom.
Zovimo i mi jedni druge...
(bolje nego nadimkom... a pogotovo ako nije nimalo lip)
Post je objavljen 12.09.2008. u 18:39 sati.