Evo nas opet, uz dvije kave upražnjavamo vrijeme koje je možda namijenjeno baš toj svrsi...A možda je namijenjeno nekim nama korisnijim aktivnostima kao što bi bilo učenje i napredovanje u intelektualnoj domeni.
Ipak, nas dvije radije krademo bogu dane , onako kako to kleptomani rade,s opet istim mislima. Zašto ovo, zašto ono, kad bi bar, da bar mogu, onako hipotetski... i sl.
Nekoliko primjera:
1.)Isuse, zašto mene nitko ne želi?
objašnjenje- zašto sam neželjena od strane meni željenoga, a zašto sam željena od strane meni neželjenoga.
Je li to ono esencijalno pitanje? Gledano očima neke stručne osobe ovo bi se pitanje moglo pripisati samo jednoj labilnoj, ovisnoj o drugim ljudima i nezadovoljnoj osobi. Znači, problem je u samokontroli, već toliko spominjanoj i manjku iste.
2.) Zašto nikad nisam zadovoljna?
objašnjenje-Zašto razmišljam i još uvijek sanjam bivšeg ako sam u sretnoj vezi. Čudno, svjestan si situacije, znaš da takva razmišljanja nikud ne vode i da je ta želja samo plod tvojih strahova ili pak niskih strasti. Znači, svjesno stvaraš problem i opterećuješ osjećaje iako oni nisu utemeljeni.
3.) Zašto se Šparoga prestao javljat?
objašnjenje-zašto se nakon dobrog seksa i samo niskih strasti frajer udalji od tebe i ignorira te. Možda zbog okolnosti, isprepletenih odnosa, prijašnjih razočarenja. Možda zbog njegove nagle želje za nekom plavom malom maloljetnicom. Znači, frajer je pod utjecajem društva i samim tim nazvat ćemo ga idiotom.
4.) Zašto se smijemo vlastitim neuspjesima i blamažama?
objašnjenje- iako svaka nosi svoj križ vječito nezadovoljne žene ipak u tome nalazimo tračak humora i ironije. To nas valjda drži na životu. Koliko mazohistične možemo biti ako svjesno ulazimo u probleme, dugoročno ih vučemo za sobom, bezuspješno pokušavamo istrijebit te osjećaje samouništavanja. Možda mi to baš volimo.
Post je objavljen 12.09.2008. u 15:25 sati.