Danas sam poprilično ok što se tiče posla. Pomirila sam se sa stanjem takvim kakvo je. Potrudit ću se radit najbolje što mogu, a u međuvremenu očajnički i grčevito tražiti novi posao.
U posljednje vrijeme sam sva jadna i neodlučna po pitanju frizure. Kosa je, naime, nama ženama strahovito važna. I laže ona koja kaže da nije tako.
Kosa je sve. Kosom izražavamo stav, deklariramo lifestyle i pripadnost subkulturi, higijenske navike, društveni status, ono, jednostavno - sve!
Mogla bi sat satima razglabat o tipovima žena i osobama koje se kriju ispod različitih frizura, ali neću. Nebitno u ovome trenutku.
Ali...
Dugo sam nosila kratku, čak i ekstremno kratku kosu (look pripadnika zločinačke skupine...sa količinom šminke koje se ne bi posramila ni najokorjelija drag queen), većinom blond sa izletima u bordo, pink, tirkiz i ostale užase, ali to je bilo vrijeme srednje škole i faksa, kože i martensica, pa opsjednutošću Gwen Stefani u Return Of The Saturn fazi (indijski bindi na čelo, dolje adidas trenerka ili combatice s vans tenisicama, gore trash glamour, glitteri i inkarat od šminke... deset godina poslije slike ni ne vadim iz kutije...).
A onda sam otkrila nekoliko važnih istina o sebi i životu:
1. Mama je ipak oduvijek bila u pravu: u dubini duše sam od malih nogu bila latentna šminkerica...
2. Naravno da muškarci više vole plavuše, ali manje vole žene s kratkom kosom;
3. Skateri, coreri, alternativci, okorjeli pohoditelji partija i ostali frajeri na koje sam se palila su naglo odrasli, zaposlili se, ošišali (ili pustili) kosu, uskočili u košuljice i Lacoste majčice, i bogami nisu nimalo loše izgledali....
4. 10 centi štikle vizualno skida 10 kila guze :D!!!
5. Prihodima moram pokrivati troškove nove garderobe, manikure i frizera, cipele da i ne spominjem, a volim izlaziti na mjesta na koja izlaze ti novi/stari frajeri, plus njima slični... Pa mi netko mora sponzorirati alkohol i upade u klubove;
6. Tašta sam! Volim kad se okreću, kad mi ulijeću, kad glumim da mi idu na živce, kad mi radnici dobacuju (DAAAAA!!!!! Volim! Sve mi žene to zapravo volimo!)
I tako sam počela puštati dugu lijepu plavu kosu. Hollywoodski blond! Potpuno svijetli pramenovi na svijetloj temeljnoj boji. Baby blond. CBK blond (Carolyn Bessette Kennedy, ako netko ne zna...). Najsavršenija blond ikad! U isto vrijeme je peglanje kose je postalo must, a ja sam zahvaljivala bogu na frendici popularnoj frizerki, koja je moju crnu kovrčavu kosu pretvorila u anđeoski plavu i ravnu ko staklo, i još je besplatno godinama održavala takvom dok nisam savladala sve tajne njenog zanata, susjedi kozmetičarki koja je od moje debele crne jednoobrve napravila dvije dražesne svijetlosmeđe (nije da ja to prije nisam održavala... ali nikad nisam mogla napraviti savršeni barbie-luk kao ona) i puštala me u solarij kad nije bilo šefice u salonu, frendicama koje sam zadržala po Magmi, Dieselu i ostalim dućanima u kojima sam radila tijekom studija i koje su mi sređivale krpice po cijeni po kojoj su one mogle uzimati...
I zvijezda je bila rođena!
Prije toga sam bila samo surogat plavuše, lažnjak; studentica ofarbana jeftinom farbom iz DM-a, više žuta nego blond, ili grozomorno izblajhana, a to nije bila prava stvar.
Sada sam postala prava stvar.
Plavuša! Prava! Rasna!
Plavuša bez izrasta i bed hair daysa!
Naravno, vremenom sam upala u neke ekstreme... Naime, svima je dobro poznato da žena nikad ne može bit dovoljno mršava, a plavuša nikad dovoljno svijetla... A kad se osvrnem na moju prijespomenutu sklonost Gwen Stefani, jasno je u startu da sam uskoro otišla u platinasto.
Zatim, svi znamo da kosa nikad nije dovoljno duga. Pa je platinasta plavuša nakalemila metar ektenzija na glavu i dvije godine patila od glavobolja i bolova u vratu i leđima (imalo je to veze i sa tako popularnim špicastim stiletto štiklama tankih peta na kojima sam provodila sate i sate dnevno) zbog 200-tinjak komada pramenova tuđe dlake teške par kila na glavi. A frendica je gubila razum peglajući tu instalaciju za torturu na mojoj glavi svaka tri dana.
Ali i frajeri su gubili razum kad bih zamahivala blond zavjesom po plesnom podiju, tako da se muka isplaćivala...
Nakon dvije godine plavojka se opametila. Otišla sam ponovo staviti ekstenzije, i kad je frizerka povadila pramenove (a žena je bila vrhunska! Njene ekstenzije gotovo nikad nisu ispadale!), malo prije nego je počela pripremati kosu za novu seriju umetaka, doživjela sam prosvjetljenje... osjećaj na glavi je bio toliko ugodan i lagan, da sam odlučila da su dani ekstenzija zauvijek gotovi.
Ali nisam odustala od plave kose.
Dapače, svi su me navikli doživljavati kao plavušu, zvati "moja plavuša", "naša plavuša", a ni ja sebe nisam mogla zamislit ko nešto ili nekog drugog.
Čak je i moj tamni izrast širi od pola centimetra u meni izazivao sumnju u vlastiti identitet...
I sve je bilo dobro, divno i skladno do proljeća prije neke tri i pol godine.
Odjednom svijet više nije bio cvjetan, ružičast i pozitivan. Tmurni su se oblaci nadvili nad život plavuše. Stvari su se počele događati naopako i činiti me nesretnom i zbunjenom. Počela sam se debljati unatoč redovnom bavljenju sportom i zdravoj prehrani (kasnije se otkrilo da je problem štitnjača).
I onda se dogodilo TO!
Još uvijek nemam pojma kako i zašto. Jednostavno mi je nešto puhnulo u glavu. Ušla sam u DM, kupila L'Orealovu Excellence tamnoblond boje (ljudi je vole zvati i svijetlosmeđa...) i ofarbala kosu. Nakon mjesec dana kupila sam za nijansu tamniju. Zatim boju čokolade. Pa kestenjastu. I na kraju tamnokestenjastu, koju imam na glavi već 3 godine.
Takva je zapravo moja prirodna boja. Samo što prirodnu kosu ne mogu pustiti jer imam brdo sijedih.
I tako... već tri godine mojim životom upravlja neka naopaka sila. Otkako sam brineta (skoro pa crnka).
Moj vedski astrolog kaže da je to zato jer mojom natalnom kartom vlada Ketu, mračni planet, čija vladavina traje 7 godina.
A ja već tri godine, otkako sam napravila taj surovi zahvat na mojoj osobnosti, svaki mjesec donosim odluku... i nikako da se odlučim ponovo postat plavuša.
Post je objavljen 11.09.2008. u 13:48 sati.