Ne mogu se oteti dojmu da je suđenje ubojici pokojnog svećenika iz Generalskog Stola ušlo u neku tragikomičnu situaciju. Da nije tragedija, bila bi komedija.
O tome da je ubojica kriv što je koknuto ljubavnika svoje bivše drage - nema zbora. I da mora u zatvor.
O tome da je dotični pokojnik - ljubavnik - svećenik, koji je morao biti posvećen vjeri i zavjetovan crkvi, između ostalog i zavjetom celibata (što bi značilo da se odrekao sexa!) do kraja života - a ne da okolo zavađa mlade curice - mislim da je velika sramota za crkvu i njezino svećenstvo.
O tome kako su tulile one stare babe iz sela kad je ubijen - "Bil' je taako dobar čovjek!" - neću ni komentirati.
Pošto sam i sama imala nekoliko svećenika u redovima moje šire obitelji, ne mogu o njima pričati ružne stvari. Ima njih svakakvih - visokih i niskih, debelih i mršavih, dobrih i manje dobrih, pokvarenih, lažljivih i onih predobrih...
No, nije lijepo što se biskupi, nadbiskupi i kardinali ne ograde od svojih manje dobrih "pastira" i s malo više žara očiste i svoje dvorište, osim što nam sole pamet o tome kako i za koga da glasamo na izborima (pobornik sam potpune razdvojenosti crkve i države).
Najbliže politici i državi su mi tihe molitve p. Bonaventure Dude da se pomolimo za mudrost i providnost onih što nam trenutno vladaju državom. I ni koraka dalje...
Ne volim kad se a priori priča o ljubovanjima crkvenih dostojanstvenika, no, na žalost, kod jedne većine pod crkvenim krovom žive i tzv. "kuharice".
Selo se smije. Tipu lijepo, a biskupu svejedno...
Nije to lijepo dečki moji....
Post je objavljen 11.09.2008. u 16:25 sati.