najviše sam te voljela rano ujutro.
ti bi se pravio da spavaš (i molio za još 5 minuta)..
a ja bi prije prve naše prozborene riječi,
nervozno palila cigaretu..
ne iz potrebe već da potrošim tih 5 minuta
(nebitnih.. )
onda bi me ti ljubio u oblaku dima
koji bi nas gušio i tjerao suze u krajeve očiju….
(MI kao da to nismo primjećivali..)
bitniji su bili oni prljavi jutarnji dodiri..
sve ono prije i kasnije….
i tako svako jutro…noći su bile neki drugi film..
pomalo dekadentan….
ali nama je bio taman..i u reprizi…
znam da nisam tada bila svjesna tvoje prisutnosti..
u toj nekad našoj sobi..
ali voljela sam te…to sa sigurnošću mogu napisati.
voljela sam te i dok sam bjesnila na tebe.
i kad bi ti plakao, voljela sam te..
i kad mi nisi kupovao moje najdraže cvijeće, moje astromerije…
rekao bi - ti i tvoja 'astronomija'..(baci pogled u vrt..)
i kad si pokušavao maknuti sve lomljivo izvan mog dohvata.
da ne porežem auru ili mali prst..
koji bi ti onda ljubio da ne ostane traga..
(nikad mi niko to nije radio osim tebe..)
voljela sam, ali
…kao da nisam primjećivala. tvoju odanost,
(ime koje si mi nudio),
tvoju ljubav, tebe i sebe..
ali sa sigurnošću mogu napisati, volio si me..
iako je sve odavna izmaklo kontroli..
a zapravo ni ne znam što je bilo ….
ne vjerujem sjećanjima.
kao da ih nema..nema algoritma koji vodi do njih…
nisam sigurna…kako je sve završilo, tko je koga izbrisao.
možda ti mene (da ti mene..)
jer nikada nisam slušala sve što si mi govorio,
(dok sam lutala nekim drugim svemirima….)
u mojoj glavi sve je bilo ok-ej
dok sam imala nešto za lomiti…
sad ostajem samo ja sama i bezbroj figurica koje ne želim….
(ni na polici ni u rukama)
…ionako nikada nisam znala što želim...ali ti jesi..
i to sam voljela kod tebe…beskrajno..
i priznanja…. (neka još čekam).
i obećanja…. (neka još kršim).
jer..ti bi rekao…počela je sezona kiselih krastavaca…
a ja....ja bi samo kimnula glavom i zapalila još jednu..……
Post je objavljen 11.09.2008. u 15:42 sati.