Marketing
E, da...
Čitala sam jednom negdje da čovjek u svakom trenutku brine da će po zlu poći barem 99% stvari koje se nikada ne dese. Prisjetite stvari o kojima ste brinuli/e tijekom dana, a onda si priznajte kolike od njih su se zaista i desile. Naime, poanta je da ne treba brinuti jer stvari kojih vas je strah da će se desiti, ne dese se, a na one stvari koje se dese ionako nemate utjecaja, pa tako niti vaša briga o njima ne bi ih spriječila. Znam, znam, lakše reći nego učiniti. Ono što mi je zanimljivo je da mi koji smo se već sto puta, ako ne i više, uvjerili da život zaista funkcionira na taj način i imamo bezbroj iskustava kojima to možemo potvrditi, i dalje brinemo tih 99% besmislenih briga - iz jednog jedinog razloga - jer ne znamo koja od njih spada u onih 1% koji se ipak može, ne mora, ali može, dogoditi.
Razlog zašto ovo pišem je što sam prije 3 i pol tjedna udomila ovu ljepoticu i, bez obzira na početne namjere, barem one javno deklarirane 
, udomila sam ju u vlastitom domu. Boljeg, veselijeg, poslušnijeg, zaigranijeg, luckastijeg, pametnijeg psa nisam srela. Ne zato što je moja 
, naravno
Uglavnom sve što sam mislila da će se dogoditi, na osnovu onoga kako je živjela prije, dakle da će lajati po cijele noći, da će napadati ljude, da će mi bježati, da neće htjeti hodati na lajni, da će lajati na svakoga tko dođe ili prođe stepeništem, da će biti svojeglava, da će joj nedostajati šume i trčanje livadama, da će joj nedostajati njezin čopor, da će - jednom riječju - biti nesretna - ništa od toga se nije dogodilo. Naprotiv. U životu sam imala priliku bliže upoznati mnoge pse, ali nikada nisam srela psa koji nakon jedne jedine riječi shvati o čemu se radi i što je najbolje sa svim srcem i veseljem napravi ono što se od nje traži i onda to ponavlja bez ikakvog problema kao da je završila najbolje pseće škole gdje se psi uče disciplini i poslušnosti. Bela sluša, ali ne poput automata ili robota. Ona maše repom i jedva čeka što ćemo sljedeće zajedno raditi. S riječi NE nema problema, ako je ista izrečena ozbiljno. Ako je izrečena umilno poput - jesam ti rekla da nije lijepo pojesti mi šlapu - kuži da zapravo nije špotana i već se baca na leđa ili skoči da me poljubi. Mom starom, koji inače nastoji odati dojam čovjeka kamenog srca kojem je razum i racio bog i batina, mekši je od putra kad mu se ujutro popne na krevet i legne pored njega i stavi mu glavu na jastuk i poljubi ga. Bela je loptica čiste, nepatvorene radosti. Maziti se može po cijele dane, a njenom veselju kad se netko od nas pojavi kad dođe s posla je neizmjerno. Jedino što ne voli biti sama i to je za sada veliki problem.
U naselju u kojem živimo, gdje na sreću ima veliki, ogromni park daleko od ceste, trči slobodna. Sama nikada neće prići psu, a kada priđu njoj uglavnom ih se boji i sakrije meni iza nogu. Jedino OBOŽAVA maltezere, westiće i općenito male i potpuno bijele pse - diskriminira po boji i to ti je. S njima se naganja, igra i divlja od radosti. Drugih se boji i uglavnom ignorira. Nikoga ne napada.
Sutra nas čeka operacija. U želucu mi već danima kamen sjedi. Užasno se bojim, užasno se brinem zbog milijun stvari koje bi mogle poći po zlu, a za koje se tješim da ulaze u onih 99%. U načelu sam zagovornica sterilizacije iz zdravstvenih razloga kao i ekoloških, ali kad se radi o kuji koju poznaješ i voliš onda se javljaju osjećaji koji te guše i bacaju u dvojbu. No, najteže je držati se principa kada si sam u pitanju. Najlakše je imati principe u teoriji. Zato, držite fige meni i Beli sutra da sve prođe kako treba i da se što prije oporavi. Sutra uzimam slobodan dan i nadam se da će najgore biti iza nas do kraja vikenda. Do ponedjeljka 
Post je objavljen 11.09.2008. u 08:03 sati.