Jedna vijest me nabrijala ali i oraspoložila u ovim poprilično tužnim danima (stradali Slovaci, umro Dino, Kimi ispao, Hamiltonu oduzeta pobjeda, vikend užasa definitivno), moji kolege studenti Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dadoše se u veliki prosvjed protiv povećanja školarina. I to ne bilo kakav prosvjed, da bi bilo par njih što se nešto bune. Bilo ih je bogami puno, cijeli prostor ispred Sveučilišta bio je pun studenata, njih bar 500. Radilo se o izvanrednim studentima koji sami plaćaju studij, a bunili su se protiv povećanja školarina i loših uvjeta studiranja.
Mogu reči: konačno. Konačno da se i ekipa s pravnog faksa probudila u smislu izvaninstitucionalne borbe za svoja prava. Nakon prošloproljetnog bunta srednjoškolaca imam dojam da nove generacije nemaju baš previše skrupula prema izlasku na ulicu sa svojim zahtjevima. S obzirom da birokratizirano društvo u kojem živimo tako hladno i odrješito odbija njihove zahtjeve, mladi su odlučili uzeti stvari u svoje ruke i krenuti u borbu. Borbu koju treba podržati. Nove generacije, naoružane sve rastućim znanjem i uz pomoć interneta, kreću svoje zahtjeve izboriti na sasvim legalan i legitiman način: prosvjedima. Na zapadu je gotovo uobičajeno gledati štrajkove i demonstracije. I to je demokracija, ne samo guranje listića u glasačke kutije i obožavanje premijera.
Nažalost, u moje vrijeme studiranja tako što nije bilo moguće. Bile su to devedesete i sasvim je drugačije bilo ozračje. Svaka javna borba za vlastita prava u Hrvatskoj općenito smatrala se svojevrsnom subverzijom države (ipak ne bih ovdje rabio težu kvalifikaciju koju spominje i Kazneni zakon, a zove se Izdaja). Osim povremenih peticija ili sličnih akcija, od borbe za vlastita prava puno je popularnija bila raznorazna muljaža i lov u mutnom, pa su se često problemi sa studijem rješavali i na taj način (plivanje kroz fakultetsku administraciju, jedan od izazovnijih sportova). Danas je to izgleda drugačije, ne znam da li se smanjila količina muljaže, ali očigledno je da je taj politički pritisak na neistomišljenike opao i da ekipa postaje aktivnija i svjesnija svoga položaja u društvu.
Njihova akcija ima moju punu podršku. Povećanje školarine? Čemu? Jedino zbog inflacije, ali nije li nam voljeni premijer ukazao da povećavanjem cijena samo bildamo inflaciju?
Na studentski bunt reagirao je dekan Josip Kregar, inače zanimljiv i pomalo opskuran lik, ako ga se sjećamo kao povjerenika Vlade za Grad Zagreb, i situacije s nekim pogrebnim poduzećem. Kregi je rekao kako se studenti bune jer žele dekanski rok, a da su visoke školarine odraz visoke kvalitete studija. Prof. Kregar bi zapravo trebao pedavati predmet demagogija, to bi možda bila dobra novina u nastavnom programu. Kvaliteta studija na Pravu je sve ali nije visoka, iako stvarno ne bih nakon toliko godina daleko od faksa ulazio u to što funkcionira a što ne. Kregi je zatim u demagoškom stilu nastavio sa tezom kako će budućim primanjima vrlo brzo nadoknaditi troškove studija. Ovom ciničnom opaskom na određeni je način otvorio vrata pandorine kutije krize pravne struke u Hrvata.
Smatram da je pravna struka u Hrvatskoj u podosta lošem stanju. Pravosuđe je rak-rana hrvatskog društva i počesto predmet javne sramote, osobito u procesu pretpristupnih pregovorea sa EU. Bojim se i da se ta „primanja kojom će se brzo nadoknaditi troškovi studija“ odnose samo na rijetke pojedince. Nisam siguran da su pravnici danas bogznakako dobro plaćeni. Niti su posebno traženi na tržištu rada. Dovoljno je pogledati ponudu radnih mjesta za pravnike na www.moj-posao.net , dok primjerice ima 140 oglasa za strojare i elektrotehničare, preko 200 za ekonomiste, za pravnike ima svega dvadesetak oglasa. A pravni faksevi godišnje proizvode stotine novih kolega(bojim se da većinu "pojedu" državne i javne službe). Nije to više baš tražena, a niti cijenjena struka.
Teško je odrediti razloge te krize. Možda udio u tome imaju pravni faksevi čiji su predavači uglavnom daleko od prakse i počesto izgubljeni u pravnom sofizmu? Možda udio ima opća klima tzv. birokratske vlasti u državi, gdje vladavina prava često ne djeluje za velik broj građana. Je li tome razlog dugogodišnji politički pritisak na pravosuđe i pravnu struku (koji, budimo iskreni, postoji još od prije 1990.)? Razloga je, izgleda, puno.
Ali veseli me činjenica da se mlađe generacije zdušno bore za svoja prava i svoje mjesto pod suncem, kad već mi luzerske generacije iz devedesetih nismo. Možda to najavljuje neku bolju budućnost? Možda je u Hrvatskoj vrijeme za smjenu generacija? U pravnoj struci definitivno jeste. Ali ne samo u njoj, nego i u svemu ostalom.
Post je objavljen 10.09.2008. u 23:45 sati.