u tišini sjene se skriva,
skromnu ljepotu tajnom prekriva,
nije željan niti pohvala,
niti divljenja,
a osjećaje u srži korijena,
grumeni zemlje drže nedodirljivima...
od pogleda bježi smjelo,
na pitanja njegovo uho postaje nijemo,
Bog stvorio te da mamiš poglede,
ali tko si zapravo ti divno biće,
zakorači na zraku što kroz tamu prodire,
i bez straha razotkri se…
i kroz svu tu tminu što te okružuje,
iskrenom pogledu sakriti ne možeš,
koliko duša tvoja divna je,
zato uzdigni se,
jer vrijedan si svakog ovog stiha,
što moja duša za tebe ispisaše…
Post je objavljen 10.09.2008. u 21:36 sati.