10.9.2008. 19:38…danas je za mene poseban dan…dan ljubavi…a tužna sam…prije godinu dana se dogodilo nekaj prekrasno, a sada više toga nema, nema njega…šmjc…sve bi napravila samo da ga vratim, ali ništa ne mogu više…on me mrzi, zbog nečeg kaj nisam napravila…a ja ne znam više kako da mu dokažem da to sve kaj je on čul nije istina…on je osoba koju ne mogu zaboraviti, jednostavno ne mogu…previše mi znači, previše ga volim…a ja za njega ne postojim …gledam svaki dan naše slike, svaki dan plačem, i nikoga ali nikoga nije briga za to…niko mi ne vjeruje…i ne krivim nikoga…znam da sam si sama kriva što sam ga izgubila…znam, ali ipak ostaje mi ta nada…vječna nada da me neće zaboraviti…








...
PJEVALI SMO STARE PJESME,
RADILI I ŠTO SE NESMJE,
ALI NIKAD NISMO VARALI…
VOLJELI SMO STARO MJESTO,
ODLAZILI TAMO ČESTO,
GDJE SMO PRVI PUT SE LJUBILI…


....
volim te mali...vjeruj mi...molim te nemoj me zaboraviti i mrziti...
...
ovo je kratak postić kojeg ću uskoro najvjerojatnije zbrisati...oprostite što vas opterećujem s tim stvarima, ali morala sam napisati...
Post je objavljen 10.09.2008. u 19:28 sati.