ok, sada kada je apokalypsa pročitala ovaj prošli post smatram dae vrijeme da i ovaj dio objavim…
ovo što ćete sada čitati trebalo je biti dio prošlog posta, ali kada sam pisala jednostavno sam shvatila da je previše… jer ipak 13 godina poznanstva i prijateljstva nie moguće sažeti u nekoliko rečenica…
iako mi važnu ulogu u životu igraju mnoge osobe poput pumpkina, blondie, andy i teje… jedna osoba će zauvijek imati onu najvažniju ulogu…
bilo je svega … stvarno s njom sam si bila i dobra i nismo razgovarale, nismo se neko vrijeme ni registrirale… ali apokalypsa pravim imenom paula zauvijek će ostati uz šalaticu moj mali osobni spasitelj…
šalata mi je bila utjeha u mnogim trenucima, ali nikada kao paula… pomogla mi je onda kada su mi svi okrenuli leđa, vjerovala je u mene kada nitko drugi nije, poticala me da se prepustim… ljubavi, životu, sreći…
mirno i iskreno mogu reći da me srce boli kada ju vidim bez sjaja… pritisnule su ju sjene i ljudi koji ju ne shvaćaju… a ja ne mogu biti uz nju, ne znam kako da joj budem podrška i utjeha na način na koji je ona godinama bila meni…
ona i njezina sestra su jedine osobe u ovom prokletom mjestu koje mogu nazvati u svako doba i znati da će me saslušati i nastojati srediti tu kašu koja je u mojoj glavi…
ovaj cijeli post posvećen je na kraju apokalypsi… najposebnijoj osobom koja stoji uz mene već 13 godina.. nadam se da će i nastaviti…
Post je objavljen 10.09.2008. u 19:06 sati.