Marketing
Sprovod(i)...
Svaka čast Danijeli i ostalima što su uspjeli od tužne stvari kao što je sprovod napraviti ono što bi pokojnik - u ovom slučaju Dino - želio da se dogodi!!
Veselje, tulum, muziku i ples. Uz suzu u oku, uz Danijelinu i Elinu tugu, uz sve licemjerne muzičare koji su ga za života pljuvali...
No uz puno ljudi, obučenih šareno, uz stvarnu tugu u srcu! 
Kraljica Majka je bila - još puuno prije od meksičkih sapunica - fan Mexica, pošto je posjetila tu zemlju još davnih dana. Zato što joj se svidjela. I skromni i siromašni Mexicanci.I naravno - mexsičkih pjevača - Marjača. Stalno je govorila da želi da joj oni sviraju na sprovodu, te da sprovod nije tužna stvar.
Ja osobno, nisam imala hrabrosti, a bome u tim trenucima ni volje da joj udovoljim toj njezinoj želji.
Niti želji da ne bude puno cvijeća. Uvijek je govorila da je glupo trošiti novce na nešto što tako i tako povene i pokrepa par dana nakon samog sprovoda. Rekla bi - bacanje novaca.
Jebiga, bilo je buketa i buketa, vijenaca i svijeća...
Nezgodno mi bilo reći kolegama da to ne rade. A možda sam i mogla. Možda je tih par tisuća kuna moglo otići u nečije ruke kojima su hitno potrebne...
I da.
Nakon što je na sprovodu jedne moje kolegice pročitano jedno jaako suhoparno pismo - i to skoro iz usta jednog radnika (nije da ovdje vrijeđam radnike, ali žena je bila šefica i bio bi red da se netko od direktora isprsio i održao joj govor), da ne velim da je ostalo maloljetno dijete sa stanom na kredit i bez bliže rodbine koja bi ga prigrlila - odlučila sam da ću si sama napisati nekrolog.
Nema smisla da razbijaju glavu što će o meni reći.
Naravno, osim u situaciji da umrem u kasnim devedesetima. Onda će tak i tak svi biti sretni da su me se riješili..
He he... 
Post je objavljen 10.09.2008. u 18:43 sati.