Marketing
Opet snaše iz mog sjećanja
I dok je u autu po tko zna koji put zaredom namjerno svirala „I still haven't found What I'm looking for“grupe U2, vraćao sam se sa radnog zadatka i razmišljao o Slavoniji kakva je sad i kakva je bila prije. Bio sam u Živikama (malom mjestu nedaleko sela Lužani u oriovačkoj općini gdje je u posjeti boravio ministar turizma Damir Bajs). Vidjeh i snimih ondje snaše koje su mi rado pozirale, a kasnije nas posluživale za ručkom te bile vrlo ljubazne, nenametljive i prijazne. Rakija, kulin, šunka, juha, sarma pa prasetina i janjetina i odlično domaće vino posebne kvalitete za posebne goste). Na kraju stavih „točku na i“ sa komadićem pite od oraha i „pregrmjeh“ s kolegama dobacivanja visokopozicioniranih lokalnih političara u stilu „novinari nešto ste zašutjeli, izgleda da je sve u redu?“. Pomislim im uzvratiti da su oni ipak češće od nas „na slasti i masti“ te da mi nikad (za razliku od njih) „ne zakrmačimo“, ali rekoh sebi: „ma daj budi mudar i pametan, pa šuti“. I onako zanesen slastima, još dok u stomaku niti nije počeo proces varenja hrane, odlutah u mislima. Slavonija, konji, snaše, tamburaši, još se nije ostarjelo a iz sjećanja na dane djetinjstva naviru slike baš vezane uz posavska sela, ljetne vrućine, prašinu i tople ljetne noći na sviranjima. Bilo je tako nestvarno nevino, drago i simpatično, neiskvareno i mirisavo, za razliko od ovoga sada. Dolazak kući mi je uspio pokvariti okus svega što sam pojeo, no to je već druga priča. U to malo mjesto Živike, kao dječarac odlazio sam na prve probe sa svojim band-om. U ruksak stavim električnu gitaru i štap za pecanje. Najprije odem na Savu u Pričac na pecanje, zatim imamo probu, pa onda ostanem na noćnom ribolovu (na soma). E to su bili dani. Pitam snaše jel sam im poznat? Jedna mi kaže: „Pa kako vas ne bi znali, koliko ste vi kod nas zabava i svatova odsvirali.“ Kolege me pomalo u čudu gledaju i misle si: „a je ovaj čudak, čime se sve taj nije bavio“, (a meni drago). Eto, ima i onih koji se sjećaju ljepota iz naše mladosti. Vraćam se, ljudi beru kukuruze, psi trčkaraju i ostali ljudi u selu žive svoj život ne obazirući se na ministre, župane, saborske zastupnike i druge „face“. Tako i treba. I ministar turizma Damir Bjas, drag je i simpatičan čovjek. Kad su odlazili tamburaši jesti, netko dobaci: „e ovaj primaš baš dobro svira!“. Ministar Bajs dobaci zafrkantski: „ pa i bajs nije loš!“. Baš dobra fora.
Post je objavljen 10.09.2008. u 16:15 sati.