KNJIGU POSVECUJEM SILOVANIM BOSNJAKINJAMA,SVJESTAN DA SAM SAMO DODIRNUO NJIHOVU PATNJU.
BICU SRETAN,AKO OVA PRICA BUDE RIJEC U NEZABORAVU NA OGROMAN ZLOCIN.
X
Zurila je od pijace ka mostu,nestrpljiva da predje na drugu stranu rijeke i obalom se uputi kuci.Pogledi sto su se na njoj zaustavljali,pekli su je poput zeravice,imala je utisak da joj prze trbuh i probadaju ga.
Pod miskom je nosila ogledalo,dugo i usko,koje joj je Azra nabavila na pijaci,a uvijek je,kako je rekla,zaboravljala da ga donese.Ustvari,nije htjela,zeljela je da nju izvuce iz kuce,da dodje na pijacu gdje se prodavalo sve zivo i mrtvo,da je pokusa zainteresovati za to okruzenje sto nudi kakvu-takvu egzistenciju,da je s nekim upozna i pokusa je ukljuciti u razgovor,u zivot...
No,ona je hitro izvadila carsaf iz tasne,pazljivo ga prebacila preko ogledala,zamotala ga i odmah krenula.Na Azrine povike da saceka,da ostane malo s njom,promucala je nesto nerazgovjetno i nestala.
Presavsi most,odahnula je.Prebirala je mislima da li je vidjela nekog poznatog.Bila je sigurna da jeste,nekoliko njih,
gledali su je radoznalo,kao da su se cerili.
Ucini joj se da cuje smijeh sa druge strane mosta,nije se okrenula,ubrzala je korak puticem uz obalu,pazljivo prateci stazu da se ne bi okliznula,pala...
Najednom je poce mamiti zubor rijeke.Pogled joj je sve cesce bjezao ka vrbama,provlacio se kroz granje,lijepio za vodu.Trudila se da oci ne skida sa staze,uzalud!Sum vode je bio sve jaci,bubnjao joj je u usima,obuzimao je cijelu.A onda,na svijetu su ostali samo ona i omamljujuci sum sto joj se nudio tajnom.Zastade.
Tren-dva stajala je neodlucna,a onda se pazljivo spusti niz malu strminu.Ogledalo spusti na travu,njezno,kao da se radi o zivom stvoru,pridje do najblize vrbe i zagrli je.Stajala je tako vise od minute,otimajuci se zelji da se prepusti sumu vode,a potom joj ruke klonuse i ona zakoraci...
Udarac iz nutrine je ukoci.Micanje u utrobi joj oduze dah,skoro da je vidjela nozice kako se odupiru o stijenku stomaka,
ne zeleci da se skvase u vodi prije nego prohodaju.
Zagleda se u nebo sapucuci dovu sto ju je majka naucila.
Bijeli oblaci iznad rijeke se rasprsise,vjetar joj osvjezi lice,ona dograbi ogledalo i zurno se uputi stazom.
Penjuci se blagim brezuljkom,klela se da ce sto prije napustiti ovo mjesto i otici negdje gdje je niko ne poznaje.
Post je objavljen 10.09.2008. u 15:08 sati.