Marketing
when you gut tells you to stay, you stay
don't be so amazing or i'll miss you too much
they were amazing and i miss them too much.
nema riječi koje bi mogle opisati koncert.
srce mi je gotovo stalo kad sam ga vidjela kad je prošetao ispred vrata backstagea. kad je izašao van i krenuo svirati i pjevati... najprirodniji osjećaj na svijetu
everything it must belong somewhere
dva i pol sata nisam imala nikakvih dvojbi kamo ja pripadam.
This is the first day of my life
I swear I was born right in the doorway
I went out in the rain suddenly everything changed
They're spreading blankets on the beach
Yours is the first face that I saw
I think I was blind before I met you
Now I don’t know where I am
I don’t know where I’ve been
But I know where I want to go
to je bila prva pjesma. fali mi stih 'yours is the first voice that i heard'
lua je bila sljedeća
And I know you have a heavy heart; I can feel it when we kiss
So many men stronger than me have thrown their backs out trying to lift it
But me I’m not a gamble you can count on me to split
The love I sell you in the evening, by the morning won’t exist.
još uvijek sam sva u oblacima.
prva pjesma koju sam čula je bila the calendar hung itself. uskoro je uslijedilo skidanje svega što ima. imala sam 14 godina, ako i toliko.
nakon 6 godina obožavanja svakog stiha i maštanja o tome šta bi bilo kad bi bilo, kako bi bilo otići na koncert, kako bi bilo možda čak doći u situaciju da ga upoznam, izašao je iz moje glave i dobio 3D oblik.
valjda nakon toliko vremena imam osjećaj kao da ga znam. jer zapravo je sastavni dio mog života. velik dio onoga što jesam danas dugujem njegovim stihovima.
uvijek kaže pravu stvar u pravo vrijeme.
but then night rolls around and it all starts making sense
there is no right way or wrong way, you just have to live
and so I do what I do, and at least I exist
what could mean more than this?
what would mean more, mean more?
kad je završilo nisam htjela van. morala sam ostati. nevoljko sam izašla. prolazeći pokraj kombija sam gledala imaju li neku kutiju u koju bih se mogla zavući.
uvijek sam imala dobru intuiciju. ovaj puta ju nisam poslušala.
ne žalim ni za čim. sve gluposti koje sam napravila u životu su gotove i nepopravljive. u tom području slušam robbiea williamsa: no regrest, they don't work, no regrets, they only hurt
but don't you weep
there is no one as lucky
honey, don't you weep
there is nothing as lucky, as easy, or free
ako uspiju s ovom crnom rupom i dođe kraj drage nam zemljice, imat ću jednu jednu stvar za kojom žalim.
kad ti nešto kaže da ostaneš, onda ostani.
ja nisam.
netko mi je pokušao reći da će otvarati backstage i ja nisam poslušala.
isus koji se nije pojavio na svom razapinjanju ili zakasnio uskrsnuti.
naruto koji propusti priliku da postane hokage.
scoty koji je umjesto za mjesto sobi za teleportiranje tražio poziciju u kantini.
roland koji se nije popeo na vrh tornja.
osoba koja od dva leta odabere onaj koji će se srušiti.
pretjerujem, dakako.
no kad nešto čekaš praktički cijeli život i to propustiš pretjerivanje je nužno.
držim ga za riječ da će doći opet.
do tad samo trebam zažmiriti. kao i do sada i guess =)
evo... da zavšim kao i oni:
I love you now,
I know that's all that matters.
I love you now
and I know that's all that matters.
:*
I wanna be your happiness
I wanna be your common sense pain
Wrap your head in a picket fence
Rebuild after the hurricane
eidt: ovo nije tužni post :D ovo je post većinom manične, na trenutke depresivne, ali izrazito sretne djevojke kojoj se ostvario dugogodišnji san.
Post je objavljen 10.09.2008. u 15:12 sati.