Današnja tekma Hrvatske i Engleske je opet u meni probudila bunt i srdžbu. Čim su objavljene cijene i način kupovine karata, pjena mi je nahrupila na usta. Činjenica je da će danas opet stadion biti pun raznoraznih duša koje žele mahati kamerama, žele biti viđene i žele neku vrstu promocije. Takvi sigurno neće doći na utakmicu s Andorom. Naravno, "budala" poput mene će doć jer je bila i na Kazahstanu. "Budala" poput mene ne bira tekme i ide kad god može. Čak i kad ne može, pojavi se na tribini.
Moja tribina je Istok na Maksimiru. Cijena za Kazahstan je bila 50kn. Recimo realno. Međutim, za Englesku je naglo skočila na 250kn. Po meni vrlo vrlo nerealno. Svake godine se pojavi jedna takva tekma i naš vrli savez odmah pohrli iscicati iz naroda novce. I sad se pitamo kakva je u tome šteta kad ionako navijački puk neće pohoditi tu tekmu (bar ne u toj količni u kojoj bi išao inače) već će večina biti naperlitanih purana. Šteta je sa sportskog gledišta. Pravi navijač ne može uživati u pravoj utakmici na stadionu već to mora raditi pored TV-a. Prošle kvalifikacije sam i ja gledao doma jer nisam mogao doć do karte za sjevernu tribinu koja je bila recimo pristojne cijene, a za neku drugu tribinu nisam imao novaca. Za ovaj ciklus sam imao sreće pa sam izbjegao i zamku kupovine preko interneta i to Master Card karticama. Fino su nas ograničili. Snašao sam se na vrijeme. Mnogi nisu. Kako sam rekao, cilj je napuniti džepove. Uopće ne sumnjam kako su sponzorske ulaznice podijeljene, a svita u HNS-u se ne želi odreći i tih novaca pa je vjerojatno i tu ključ skupih ulaznica. Što reći nego BANDA!
Reči ćete kako to ionako već znamo. Čemu onda ovo sve gore napisano? Iskreno, ponukala me šaljiva izjava Slavena Bilića kako ga stadion iznimno inspirira i kako je Maksmir najljepši stadion u Europi. Fantastična šala koja na žalost ima tužne posljedice. Stadion je opasan za navijače. Osim toga, ružan je iznutra, a kad se zamaknete za staklo sjevera, ružan je i izvana. Do svega toga je došlo zbog megalomanskih ideja o velikom stadionu koji će ugošćavati velike utakmice reprezentacije, Dinama (tada Croatie), možda i ligu prvaka (moš mislit). Već onda je to bilo pretenciozno i bahato, na momente i smiješno. Istina je da je taj projekt vodio predsjednik države, ali to nikako nije moglo dobro završiti. Posljedice imamo i danas. Sada se barata ciframa o završetku stadiona koje su u najmanju ruku 120 milijuna eura. Idiotarija! Po cijeloj europi niču takvi fantastični stadioni sa ne preko više od 80 milijuna eura troškova. Očito je da se netko mora nabrati novaca. Očito je isto tako da se taj problem gura pod tepih i tu i tamo se izvadi van (najčešće pred izbore) i svi pušimo tu spiku. Mi s druge strane koji idemo na utkamice patimo zbog tog.
Činjenica je da bi stadion za današnju tekmu bio pun i da ima 80.000 mjesta. Kaj ćemo s ostatkom vremena? Godina traje 365 dana, a ne jednu tekmu s Engleskom ili nekim tako malo zvučnijim protivnikom. Stadion mora biti funkcionalan i koristan cijelu godinu. Ako izgrade Maksimir sa 60.000 mjesta i misle da će tu biti koncerti i kojekakve prigode varaju se. Ko da svi čekaju samo Maksimir nek se izgradi. Budući da se nedavno u novinama predsjednik saveza javno izjasnio kako može kupiti West Ham United (engleskog premierligaša koji ganja Slavena Bilića za managera), neka si izgradi državni stadion sa 60.000 mjesta negdje na Laništu ili možda u Lici kako bi svi morali putovati na utakmice repke pa da vidimo tko je pravi navijač. Siguran sam da im ta ideja ne odgovara jer bi se onda morali brinuti za taj stadion. Ovako u principu gnjave Dinamo koji već više od desetljeća nema normalan stadion. Bandić pred svake izbore daje obečanja, kune se da mu se može pljunuti u lice ako se stadion ne završi u roku dvije tri godine. Njemu još uvijek nitko nije pljunuo, nit je on završio stadion. Nikom ništa. Kada bi Dinamo dobio dozvolu za gradnju stadiona već bi ga vjerojatno završio jer nebi gradio stadion od 60.000 mjesta. Bar se iskreno nadam. Dinamu treba stadion od maksimalno 25.000 mjesta. I takav će stadion još dosta dugo biti poluprazan na domaćim ligaškim utakmicama. Po meni je teže gostima igrati pred nabrijanom atmosferom koju stvori 10.000 navijača na punom stadionu nego 15.000 na stadionu od 60.000 mjesta. Između ostaloga, takav stadion manje košta preko održavanja i budimo relani, lakše će netko održati koncert za 40.000 duša nego za 100.000 (kad se već love za te koncerte). Sportski objekti su potrebni za razvoj sporta pa tako i micanje djece sa ulice. Mnogi će reći kako su potrebni i vrtići i škole. Naravno da jesu. Budite slobodni i izračunajte koliko novaca ostane u razlici cijene za stadion od 60.000 mjesta u odnosu na onaj koji ima 25.000 mjesta. Moje skromno mišljnje je da su tu jedan vrtić i jedna škola. Možda griješim. U svakom slučaju, budite razumni i napravimo pošteni stadion manjeg kapaciteta koji će biti i lijepo vidjeti, na njemu lijepo boraviti, na kojem će biti paklena atmosfera i pravo navijanje, koji će biti funkcionalan sa poslovnim prostorima ili nečim sličnim. Prestanimo komplicirati život gdje ga nije potrebno komplicirati.
Post je objavljen 10.09.2008. u 13:42 sati.