Marketing
nedodirljiva heroina Nives C.
Prije nego nastavim o bazenima u našoj nedavnoj povijesti i eventualnoj budućnosti, da ispunim najavu danu u komentaru na prethodni post: što znači ofrlje nabacivati se riječima?
Primjer, jedan od brojnih na koje možemo naići u knjizi "Gola istina", sigurno će mnoge zabaviti i razgaliti, a naročito one koje je nisu čitali.
Autorica, Nives C., pišući u prvom licu, opisuje situaciju u kojoj njezina literarna heroina nailazi u diskoteci na muškarca koji joj je zanimljiv, ali je on u društvu neke njoj antipatične plavuše. Razmišljala je o tome da joj na licu mjesta očerupa kosu, ali je prevagnula druga varijanta. Citiram:
…da je ponizim na damskiji način. Kao prava dama odlučila sam se za drugu varijantu. Vratila se za njihov separe i pokupila joj ulov.
"Molim te, vodi me odmah kući, moram spavati s tobom." Dobro, možda dama ne bi otvoreno pozvala muškarca na ševu, ali nikada od mene prave dame, govorila je moja mama. Maznuli smo se za početak u autu ispred diskoteke, pa u autu na pokvarenom semaforu, u autu ispred njegova stana, u stanu pod tušem i na krevetu.
"Nemoj to shvatiti osobno, učinila sam ovo samo zbog one plavuše", nastavila sam glumiti nedodirljivu…
Istaknuo sam ključnu riječ. Pustolovine literarne heroine su jedno, ali izbor riječi kojima su iznesene isključivo je u ingerenciji autorice. Ako autorica smatra da opisano ponašanje karakterizira nedodirljivu žensku osobu, što li je za nju tek ono što je suprotno nedodirljivosti? Kako li se, prema njoj, ponaša pristupačna djevojka? Možda sam trebao pročitati knjigu do kraja, pa bih naišao na odgovor, ali nisam imao te snage.
Iz navedenog odlomka vidimo da je i autoričino poimanje damskoga prilično neuobičajeno. Riječi koje upotrebljava kadikad znače upravo to što je napisala, ali kadikad tek otprilike, a kadikad i upravo suprotno. Najviše voli prvu riječ koja joj padne na pamet. Prtlja s njima ofrlje. Time je odlično pogodila kako se obratiti publici koja je ionako ne razumije. Ujedno je svima koji misle da im je sve jasno sadržajem knjige za sitne novce pružila zadovoljstvo da misle da su u pravu. Sve je to, ljudi moji, samo show-papazjanija, vrlo instruktivna svakome tko želi osvijestiti gdje i s kim živi.
A možda je autoričin izbor riječi savršeno precizan? U indijskom kastinskom društvu postoje "nedodirljivi", parije, i možda je literarna heroina glumila jednoga od njih, najnižih i najprezrenijih, a meni to nije palo na pamet? Varljive su riječi i njihovo očitavanje. Onome tko nije savladao umijeće njihova korištenja mogu biti veliki izvor zabuna.
Post je objavljen 10.09.2008. u 11:23 sati.