Baka: De reci mi kako je bilo na Hvaru? Ja: Si bila na Hvaru? Baka: Bila, petnajst dana u Amfori. Ja: Ma bilo je super bako, osobito sad van sezone. Baka: Čula sam da je to sad neko čudno mjesto. Ja: Kako misliš? Baka: Nešto s dečkima. Ja: Ne kužim. Baka: Pa kao da puno muškaraca ide tamo. Ja: Aha, misliš homoseksualci. Znaš šta su homoseksualci? Baka: Ma, da oni muški koji se vole i u zube i u glavu. Nije to meni normalno. Ja: A da nije, a u tvom se selu tamo sve prašilo prije pedest' godina. Tad se i u konje i ovce, i udri susjeda u susjeda u štali, a svi pristojni, a ma da nije bilo i homoseksualaca koji su se (smijeh) i u zube i u glavu. Baka: A neg su, šta da jesu, ja nisam znala. Ja: Bilo je toga i u Crkvi. (smijeh) Baka: Kada? Ja: A kad nije? Baka: Ne trabunjaj, nije. Ja: Ali malo na ovce je. Baka: De, uzmi nove lješnjake. Jesu to dimije na tebi? Ja: Da bako, Kuran Musliman. Baka: Aj ti vidi mode. Nego znaš onaj iz bigbradera, onaj mali, koji ne zna šta je. Ja: Koji mali? Baka: Ma onaj mali, s perjem, šta se šminko, jel on taj? Ja: Homoseksualac, je. Bako, a jel ti znaš šta su transvestiti? Baka: Ne. Ja: U Dublinu živim u zgradi sa 14 stanova, i uvijek naletim na tog Johna koji redovno kupi poštu obučen u prljav bijeli šlafruk i gaće, i ima čovjek brdo tetovaža na sebi, i već se mi pozdravljamo i pizdimo jer se poštar opet kladi i puši ispred Tesca, i sad tako se mi pozdravljamo danima, i on redovno uvijek bazdi na alkohol i pljuge, i prije par tjedana s ulice na vratima zgrade ugledam zanosnu ženkicu. Duga crna kosa, super crvena haljina, ne znam tko je. Kad se približim, eto Johna, s crvenim lakom i ružem, obrijan, puši nabrijan, pozdravlja mene, ja njegu, nju. Komad i pol ovako sređen. E to su ti bako transvestiti. Muškarci u crvenom. Baka: Ma nisu. Ja: (smijeh) Muškarci koji se oblače kao žene. Baka: Jel ti baš moraš živjeti u takvom svijetu? Aj se ti vrati doma. Ja: Ne. Baka: Samo se nemoj udavati. Ne fali ti ništa ovakvoj. Ja: Neću. Baka: Nemoj.