Bilo je to samo prljavo ribarsko naselje prekoputa tisucama kilometargodina dalekog Hongkonga. Dok Maleni Veliki Covjek nije odlucio za probu pustiti kapitalisticko sugavo pseto s lanca.
Da bi ubrzo isto pokazalo svoje pravo lice zvijeri te sada, cetvrt stoljeca kasnije, deset milijuna i jedan mrav žive, rade i spavaju u mravljem gradu, ispod velike kruške u hladu. Ovaj jedan mrav je zapravo cvrcak, ali trenutno se trudi biti mravom. I iako nije ozenio umjetnicku klizacicu, obicno uvecer sam pije pred televizorom. Cvrci su ponekad skloni tome.
Shenzhen je jedan od rijekih gradova u Kini koji se unatoc ogromnom priljevu ljudi, a zahvaljujuci jos vecem priljevu novca, uspijevao siriti koliko-toliko planski. Te izrastao u, zapadnjackimodernoarhitekturno, cisto, sirokim, funkcionalnim avenijama te zelenilom prosarano, cudoviste bez duse. U kojem se treba zavlaciti u skrovite pokrajnje ulicice ne bi li se naslo ista od one drage mi prljavstine, kaosa i buke svojstvenih Istoku. Cudoviste koje bez imalo dusegrizja prozdire zivote desetak milijuna mrava u lovu za kapitalistickim snom. Neki love malo aktivnije pa su tako gradski oci zabranili skutere jer inace drumski razbojnici na istima u prolazu otimaju mobitele, torbice, kamere i sve drugo sto bi ih moglo pribliziti Snu. A kada su se prolaznici naucili cvrsto oko zapesca omotati svoju pokretnu imovinu, drumski su se razbojnici naoruzali nozevima te poceli plijen odnositi skupa sa sakama vlasnika.
J. je zena par dana ranije u parku ostala bez kamere. Saku jos uvijek ima, iako stoji pod cudnim kutem jer je jos jedan ocajni lovac na bolji zivot, u pokusajima da skine kameru s ruke, uspio istegnuti nekoliko ligamenata te dislocirati pokoju kost.
Polako ispijamo pive pred ugasenim televizorom. Gitara u jednom kutu, i klavijature u drugom, bas kao i mi, sute o nekim drugim vremenima.
A macak se s frizidera lijeno premjesta na balkon, i gleda nekud u daljinu.
Post je objavljen 10.09.2008. u 07:19 sati.