Marketing
ivica i marica
....klecim.....glava mi je priljubljena o neko cudno platno....vec mi se uctralo i u lice....gledam budno....ne trepcem....osluskujem.....proucavam svaki trzaj......osluskujem disanje....malo cudo opet spava!
Kroz maglu se sjecam toga nestrpljenja da se probudi to malo zapakirano stvorenje....Imala sam tada 8 godina....i vec tada sam znala da sam dobila veliki blagoslov - dobila sam bracu!
Danas, sto sam starija, sve vise sam sigurna u to...u to da je blagoslov..
Predivno je imati nekoga za igru, svadu, tucu, spacke, zivciranje mame,
dezurnog krivca....... :-))))
Osobe koje nemaju brata ili sestru zakinute su za nesto predivno...
nesto sto se moze shvatiti samo ako se ima...
Znala sam da cu ja biti njegov uzor...i trudila sam se biti najbolji uzor....
Nisam mogla docekati da odraste, da krene u skolu...pa da mu pomazem u
svim onim silnim domacim zadacama, a sada mi se cini da godine
preprebrzo lete....nedavno je ugasio 11 svijecica.....a ja se zelim vratiti u
proslost i opet klecati u iscekivanju...Bez obzira na veliku razliku u godinama,
svuda sam ga vodila sa sobom....igrao se samnom i mojim drustvom. Uvijek smo bili zajedno...zna moje tajne....poznaje sve osobe u mom zivotu....kao sto se i ja trudim znati s kim se on druzi....gdje bude...trudim se biti aktivno u njegovom zivotu...iako cesto djelujem hladno, kao da me ne zanima sto radi...
djelujem da sam okupirana drugim stvarima....ali budno i pozorno pratim sto radi...U zadnje vrijeme malo sam zivcanija.....a to se, nazalost, uvijek odrazi na najblizima...tako se cesto svadamo....zbog gluposti, naravno...ali kamen po kamen palaca....Oduvijek sam nastojala biti prva koja ce mu pokazati neke stvari...biti cool seka
koja sve zna....kako sam i sama u dubini duse veliko dijete koje ne zeli odrasti...po tom pitanju smo na istoj valnoj duljini...Idemo na tekme...u grad....na "kave"....igramo nogomet....zajedno se ludiramo...nedavno sam ga vodila na koncert Shortya i vratili smo se kuci u pola 2....pravi dozivljaj...i na tom koncertu dogodilo se
nesto jako tuzno...shvatila sam da ima ljudi koji imaju isti blagoslov kao i ja...neki cak i 2, 3..blagoslova, ali nisu svjesni sto imaju i ne znaju cijeniti to isto...Odnos brata i mene uvijek je izazivao reakcije...kako pozitivne tako i one
malo manje pozitivne....Nije im jasno kako vodam klinca svuda sa sobom...ali nije stvar u godinama....znam puno osoba koje imaju brata ili sestru sa puuno manjom razlikom, pa se opet ne druze....Imamo isti glazbeni ukus...
najvise volimo rapp....tako da sam bila presretna kada sam ga mogla povesti na taj koncert...naravno sa nama je islo i moje drustvo....dio koji ne voli tu vrstu glazbe otisao je piti na Bosut..a manji dio isao je na koncert...ubrzo su usljedile one, ranije spomenute, neugodne reakcije...Drustvo nas je zvalo da im se pridruzimo
u cuganju....naravno spomenuto je da brata vratim kuci....Nisam mogla vjerovati...no nekoliko puta sam dobila takav poziv, pa sam morala povjerovati....
Kako netko moze smatrati da je cuganje na Bosutu, koje nam je btw vec i dojadilo, moze biti vaznije od ovoga trenutka....kako mi to moze biti bolje od pogleda na burazera kako stoji sa svojom malom klapom na ogradi i prati ritam glazbe...a samo usi sprijecavaju da mu se osmijeh ne razvuce oko glave....prekrasan prizor...ni u jednom
trenutku nije bilo dileme! Uskoro odlazim na studij u Zadar....necu biti tu kada se u njegovom pubertetskom razdoblju budu dogadale najvece promjene...prve ljubavi...prvi izlasci...necu biti tu....ali samo fizicki....u mislima cu uvijek biti uz njega...u svako doba dana i noci...za savjet....za pomoc....za smijeh....Jos je mali i u njegovoj glavici je
ovo sve nepojmivo...ne shvaca da se ja necu vratiti za 10 dana iprepricavati dogadaje s maturalca...nego da idem...na duze...mozda zauvijek....ali svejedno pisem ovo, jer se nadam da ce jednoga dana, kada bude veci, sjesti i
procitati ovaj post...i vidjeti da bez obzira na sve svade i svadice...bez obzira na sve trenutke kada mi mozda nije bio na 1. mjestu...bez obzira na sve... da ga jaako volim...i da cu ga uvijek voljeti...
....a sada ne mogu odoliti da ne stavim nekoliko fotkica......(klikni na fotku ako zelis bolje vidjeti)
Post je objavljen 10.09.2008. u 06:22 sati.
