Bolje sam,donekle...al i dalje su tu nesanice...nijednu noć ne zaspim prije 5-6 ujutro...tablete nezelim pit..to je zlo na koje sam vec jednom bila navucena i netreba mi vise...moja bivsa profka,iz psihologije s kojom tu i tamo razgovaram i koja mi jaaako pomaze da rijesim neke stvari mi predlozila da odem bioenergeticarki kod koje sam i prije odlazila kad sam imala krize al drukcije...i ici cu sutra...popodne idem kod frendice na roštilj...nekad mi pase da sam s ljudima a nekad samo zelim biti sama i tu je problem...nikako da ostanem sama..uvijek ce mi netko banut na vrata...sta se tice izlazaka to me jos i najvise drzi...iako često plačem vani...jako sam nervozna a to je posljedica nespavanja...ovaj petak sam napravila malu scenu.neki lik je poceo nes ruzno govorit o mom bratu na sta sam pukla i posto sam imala mamine kljuceve od auta da obratim paznju na sebe krenula do auta.nisam imala namjeru ga palit vec da lik promisli o tome pred kime je iso to govorit,jer zna da sam mu sestra...i bas taj lik pojurio samnom do auta..nije mi bilo druge nego upalit auto...a posto sam tad 1.put sjela za volan nisam znala kako i ljepo ga upalila s nogom na necem za sta nisam znala da je gas...lik je iščupo ključeve na vrijeme i spasio mamin auto i ogradu od koje su me samo cm djelili.al svejedno sam bila bijesna na njega...uglavnom šizim stalno zbog sitnica.Bivsi decko me redovito tjesi i nije mi jasno kako me uopce moze trpit i zvat itd.u jednom trenutku sam mu rekla da me iskoristava sad kad sam ranjiva...prosli vikend sam dramila da sam debela...covjek stvarno ima zivaca.jer malo koji lik bi trpio takve ispade al dobro...sad sam zbunjena i zbog njega i zbog cijele situacije tako da ovaj post bas i nema nekog smisla onom koga bude citao,vjerovatno nece ni meni za koji mjesec imat al sam sad bar malo tim pisanjem olaksala dusu....
Post je objavljen 09.09.2008. u 22:00 sati.