Susrećem se često s ljudima koji su u potrazi za odgovorima, pojašnjenjima ili razlozima zašto im se nešto događa...i prolazim, i sama kroz takav periode u životu i sasvim mi je razumljivo da se traže odgovori, razlozi ili objašnjenja....jer nitko od nas ne voli živjeti u neznanju...Nitko od nas ne voli završetak bez objašnjenja...jer za svaki događaj mora imati barem donekle valjan razlog...no za neke stvari, u trenutku njihovog događaja, nema objašnjenja....
Nema olakšanja jer nema razloga zašto...nema olakšanja jer nema objašnjenja...nema olakšanja jer nema odgovora na naše pitanje "zašto baš..." Jednostavno ga nema, jer vjerojatno nisam spremna na odgovor!!!Nisam spremna za razlog...jer neću razumjeti objašnjenje...i to mogu prihvatiti što mi donekle olakšava da i ne pitam ono "zašto" jer istinski vjerujem da se baš sve događa s dobrim razlogom, još boljim objašnjenjem i da ću prije ili kasnije dobiti ili shvatiti odgovor na moje pitanje "zašto".
Znam da među nama ima onih koji vrte u neodobravanju glavom, otprilike jednak broj kao i onih koji se slažu s ovim...no tražim li odgovor, razlog, objašnjenje...dobit ću ga...prije ili kasnije.
A dok ga ne dobijem, ostavljam vas uz jednu malu priču koja bi vam mogla bar malo olakšati i pojasniti što želim reći,da ne postavljate ono "zašto" pitanje...
Dva anđela putovala su svijetom i jedne su se večeri zaustavili prenoćiti u bogataškoj kući. Obitelj ej bila nepristojna i umjesto da ih ugosti kako treba, u velikoj, bogato uređenoj sobi za goste, anđele su smjestili u hladan podrum.
Dok su se spremali prileći na drveni pod, stariji je anđeo primjerio rupu u zidu i odmah ju je popravio. Mlađi ga je anđeo pitao zašto je to učinio na što je stari odgovorio: "Stvari nisu uvijek onakve kakve nam se čine"
Slijedeću večer odlučili su prespavati u vrlo siromašnoj kući, u kojoj su živjeli vrlo ljubazni farmer i njegova žena. Iako su imali malo, podijelili su sa anđelima svoju hranu te im ponudili da prespavaju u njihovom krevetu dok će oni spavati u malj štalici. Kada je svanulo, anđeli su pronašli svoje domaćine u suzama. Njihova jedina krava, čije mlijeko su prodavali kako bi preživjeli, naglo je uginula. Mladi je anđeo ljutito upitao starijeg anđela kako je mogao dopustiti da se to dogodi. "Prva je obitelj imala sve i još si im ti pomogao" ljutito je govorio "dok druga obitelj nema gotovo ništa i to je podijelila s nama, a ti si pustio da njihova krava umre?!?" - "Stvari nisu uvijek onakve kakve nam se čine" odgovorio je stariji anđeo
"Dok smo spavali na hladnom podrumskom podu, vidio sam rupu u zidu gdje je škrti i opsjednut bogatstvom gazda čuvao svoje zlato. Zazidao sam tu rupu, kako ga gazda više ne bi pronašao. Prošle noći, dok smo spavali u bračnom krevetu naših domaćina, Anđeo smrti došao je po domaćicu. Rekao sam mu da umjesto nje, uzme kravu. Stvari nisu uvijek onakve kakve nam se čine."
Ponekad je upravo ovo ono što se dogodi kad stvari ne odvijaju onako kako mislim da bi trebale...samo vjerujem da sve što se događa, bilo dobro ili loše, događa se sa dobrim razlogom te da prije ili kasnije ide meni u korist....To ću možda shvatiti tek godinama kasnije, kad se dogodi upravo ono što se trebalo dogoditi, a što se ne bi dogodilo da se stvari prije nisu događale na način na koji su se dogodile...
Zvuči zamršeno? Komplicirano? Možda malo, ali vjerujem da je ustvari izuzetno jednostavno...kada situaciju počnem kao kockice slagati u mozaik,sve će mi odjednom dobiti smisao i dobit ću sve odgovore koje sam tražila, sva objašnjenja za kojima sam čeznula i sve razloge koje sam u tom trenutku spremna prihvatiti...
Samo se malo trebam strpiti i sve će se kockice, prije ili kasnije, poslagati na svoje mjesto...
Post je objavljen 09.09.2008. u 21:41 sati.