Ovdje je... večeras u zraku...
...miris koji ja samo osjetim
...slika koju samo ja vidim
...priča koju niti ja ne razumijem
Samo misli na onoj mračnoj obali. O kako je prokleto voljeti sam.
I can feel it coming in the air tonight, Oh Lord
I've been waiting for this moment, all my life, Oh Lord
Can you feel it coming in the air tonight? Oh Lord, Oh Lord
Kako se samo nešto očekivano cijeloga života samo tako pretvori u prašinu koju nemilosrdno mete vjetar života? Ne vidim razloge... Kažu da svatko zaslužuje drugu priliku. Kako ja nisam dobio niti jednu dosad? Rado bih sve mijenjao, zaboravio... samo da mogu. I da zaboravim taj miris, tu sliku, tu prokletu priču koja nikamo ne vodi. Da sam barem jednom zatvorio oči i okrenuo se. Sada ne bih stajao ovdje. Možda zvučim kao na sve to nije vrijedno. Vrijedno je, bespredmetno je uopće pričati o tome. No to izgleda kao da mali lopov s polugom pokušava ući u najstrože čuvan sef s najvećim dijamantom na svijetu. Toliko je uzaludno da je gotovo besmisleno. Više ne znam što su trenutci slabosti. Kada kažem da ne mogu više ovako? Ili kada shvatim da ne mogu odustati?
U jednom trenutku bih sve ostavio iza sebe, samo što znam da jednostavno ne mogu.
U drugom trenutku izderao bih se iz svog glasa, samo što znam da me to nikamo ne bi odvelo.
Ironija života me nije niti ovoga puta zaobišla.
-čini se kako neke stvari ipak nisu zarazne...
A samo sam htio vidjeti taj svijet. Ispod površine... No nemoguće je oteti se dojmu da sam probao otrov koji je jači od mene. Htio sam najbolje... no, po svemu sudeći bilo je pogrešno. No naučio sam jedno. Sve moje riječi, uključujući i ove koje upravo pišem, nikada nisu i nikada neće značiti niti približno koliko će značiti neko djelo koje nikad nisam napravio. Možda sam svojevremeno imao priliku napraviti ono ispravno, pitam se da li je to moguće?
Što se na kraju događa sa našim mizernim životima? Nisu oni mizerni jer ih ništa ne ispunjava, mizerni su jer im ne dopuštamo da žive punim kapacitetom.
Well I remember, I remember, don't worry, how could I ever forget
It's the first time, the last time we ever met
Jednom sam skupio hrabrost... ludost. Ne znam više što je točno bilo. Mislio sam da nemam što izgubiti, sada više nisam siguran što da mislim. Ali jedno je sigurno. Ostati će divno sjećanje, nešto čega ću se zauvijek sjećati. Možda se to nije trebalo dogoditi.
But I know the reason why you keep your silence up, oh no you don't fool me
Well the hurt doesn't show, but the pain still grows
It's no stranger to you and me
Sve je jasno. Kristalno jasno. Slijepa budala je vidjela neke stvari. Nije problem vidjeti stvari. Problem je prihvatiti stvari, te ih takve i zaboraviti. Možda se to neće vidjeti na meni, ali ima onaj jedan alarm u glavi koji se upali bez razloga. Kao ona blesava ptica što izlazi iz sata i viče: "Ne zaboravi! Sjeti se!" Nadam se da ne znaš kako je to.
-Kako sam samo pokisao te ljetne večeri... no nije bila samo kiša. Stajao sam u mraku... problem je bio što nije bilo nikoga... da bude ondje kada izađem. Te iste noći imao sam san, ovaj puta sam imao zatvorene oči. Utopija, svijet bez mane. To je bilo sve što želim. A sanjao sam samo jedno. Sanjao sam...
Shvatio sam da u životu ima stvari za koje vrijedi živjeti, no one nekako moraju doći. Nekako...
Prodao bih svoju dušu, odmah! Bez razmišljanja. Ne znam koliko duša vrijedi ali nadam se da bi bila dovoljna za ovo.
Stao sam na raskrižje i čekao pakt.
Bio je to on. Bez osmijeha, bez lica. Ne mogu vjerovati da ja imam nešto što on želi. Ne mogu vjerovati da mi on može dati sve što ja želim.
Gonna make a deal with you child
Gonna live another day
Just sign right here son
Everything will be alright
Potpis mi ništa ne znači, a bez duše ću se već nekako snaći.
Ain't nothing I wouldn't do
All & everything for You
Your love is all I know and ever knew
Therefore I have sold my soul for You
Duša je premalena cijena, to je prelako... nema šanse da bi to upalilo. Sudbina, ako postoji, je odlučila svoje. Niti anđeo niti vrag to ne bi promijenili. Niti autogram vragu niti molitva Bogu ništa ne znače...
Just sign right here child
Everything will be alright
Sve što može jest da me prevari. Pitam se samo koliko smo zapravo u stanju voljeti? Da li nam je to toliko potrebno da bi se zadovoljili iluzijom? Koliko god ispitivao sebe... mislim da nikada neću saznati.
...Prodao bih dušu da mogu zaboraviti.
Ali ja ne mogu promijeniti svijet, ništa ne može.
Patetika je kao gravitacija. Neću više...
Post je objavljen 09.09.2008. u 01:31 sati.