ponedjeljkom i ostalim danima uvečer okrečem se
prema zapadu i
gledam kako se sunce sprema u krevet
obično se oko mojih prstiju mota zavjesa
kao uvjerenje da sam tu
da svijet nije samo san projektiran iz mog uma
na veliko platno
i dugo dugo
shvaćam
kako gubim sve što prisvajam
( ni moj dlan više se ne osjeća kao kod kuće )
Post je objavljen 08.09.2008. u 20:28 sati.