Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

Marketing

Prva dekada 21. stoljeća: SVJETSKA KRIZA - UZROČNO-POSLJEDIČNE VEZE

Globalni anti-progres:

liberalna demokracija – „globalna demokracija“, i marksizam – „globalni socijalizam“


Photobucket
Čarobnjaci Bush i Putin koji čarobno stvaraju Novi svjetski poredak

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Diktatori koji su očarali svijet

Nakon vojničke pobjede liberalnog Zapada u paktu sa sovjetskim svjetskim komunizmom (globalnim socijalizmom) nad njemačkim nacističkim poredkom (globalizmom u WWII) je utrka u (nuklearnom) naoružanju dovela u Hladnom ratu (1945. – 1989.) do sloma globalnog sovjetskog socijalizma i pada Berlinskog zida. Na trenutak se činilo da je svijet ušao u razdoblje svjetskoga mira: nestalo je „carstvo zla“ kako je antikomunistički am. predsjednik Ronald Reagan nazvao totalitarni SSSR. Komunizam i derivat marksizma, socijalizam nestali su kao jednopartijski sustav masovnog kršenja ljudskih prava, represije, genocida i terora, i ustupili mjesto sustavu liberalizma - višestranačju i liberalnoj demokraciji.

Skok iz komunizma bez ljudskoga lika u kapitalizam bez ljudskoga lika doveo je mnoge narode, koji su se nekoć bili mimo svoje volje našli pod komunističkom čizmom i s ograničenim suverenitetom, u položaj obespravljenih starogrčkih helota koji u postkomunističkom svijetu Europe i zapadne hemisfere nemaju doduše vidljive lance robovlasničkog sustava jer je ideologija liberalizma sofisticirana paukova mreža Velikog brata (Big Brother ili Orwellov prikaz totalitarnog sustava nadzora i obespravljivanja), i takva situacija je opasnija zato što je izvana primamljiva, uostalom kao i marksizam: naoko se čovjeku nudi apsolutna sloboda do totalnog hedonizma na rubu barbarizma koji vodi moralnom propadanju društva, tradicionalnih nacionalnih vrijednosti, napadu na religiju i ćudoređe, na čovjekovo dostojanstvo, na obiteljske vrijednosti na kojima društva počivaju ili se raspadaju ako se raspada obitelj kao osnovna ćelija društva. Čovjek u sustavu liberalizma postaje „cool“ i „solo“ - kao usamljena duša na nekom pustom otoku. Konzum droge, bombardiranje reklamama kao poseban perfidni oblik manipulacije čovjekova mišljenja, globalno tako zvano slobodno tržište koje bi trebalo shvatiti kao lovno područje za odstrel čovjekove slobode, i kreditni sustav koji uz opojna sredstva i njihovu „zlouporabu“ od čovjeka čini ovisnika i sirotinju. Sudske ovrhe na zapovijed banaka (u vlasništvu liberala) i pljenidbe kao posljedica lihvarskog kreditnog i monetarnog sustava, te iznenadna smrt kao posljedica ovisnosti o heroinu koja počinje pušenjem trave ili popularnoga „jointa“ su neke od metoda porobljavanja i podčinjavanja ljudi. Pušenje trave se medijski popularizira već za osnovne školarce pa dalje preko srednje i sve do fakulteta a na poslu među srednjom klasom je onda popularan kokain, dok se heroin ima smatrati posljednjom stanicom kao „Endlösung“ u Auschwitzu! Liberalni tzv. main-stream mediji za oblikovanje javnoga mišljenja, sa svojim brojnim „stručnjacima“ ili „ekspertima“ pri tome služe za pranje mozgova narodnih masa.

Čemu sve to vodi? Sve to vodi stvaranju „globalne demokracije“ koja će izgledati kao staroegipatski robovlasnički faraonski totalitarni sustav u kojemu je faraon jedini samoproglašeni suveren i bog na Zemlji! „Globalna demokracija“ je ono što je George Bush Stariji nazvao „Novim svjetskim poredkom“ koji je proklamirao nakon pirove pobjede u Pustinskoj oluji, 1991. godine. Kao konačno obilježavanje novih robova u svijetu, u tom Novom svjetskom poredku služit će minijaturni čip (chip) koji se implantira ispod ljudske kože kao danas pesekima. Sve informacije iz čipa se naravno globalno pozocionira preko Global Position System ili popularno GPS, dakle, preko satelita u Zemljinoj orbiti kojim upravljalju isti oni koji upravljalju i svjetskim krizama – jučer u „jugoslavenskoj krizi“, danas u krizi na Kavkazu (Čečenija, Gruzija) i Bliskom istoku (Libanon, Izrael, Sirija, Iran) te u srednjoj Aziji (Afganistan, Pakistan). To bi bila svjetska krizna žarišta, uz potencijalnu Ukrainu i baltičke republike, i nikada zaboravljeno balkansko bure baruta (tzv. „Republika Srpska“ u Bosni, i Kosovo). Svaka od navedenih kriza može služiti kao alibi i povod (casus belli) za izazivanje nova svjetskoga rata (WWIII) i nuklearni holokaust – ako gospodari liberalne demokracije, i drugovi u Kremlju tako budu odlučili!

Kako je sve počelo? Pa vrlo jednostavno – krađom prije otprilike nešto manje od 200 godina kada su reakcionarni ancien-režimi pod vodstvom Velike Britanije napali francusku republiku i srušili Nepoleona, a time i vrijednost francuske revolucije, sažete u Deklaraciji o ljudskim pravima.

Naime, čovječanstvo je od staroga Egipta pa preko antičke Grčke i staroga Rima živjelo sve do Francuske revolucije u robovskom i poluslobodnom društvu u kojemu je imperator mjerilo svega, čak se i godine u povijesti broje po kraljevima i carevima, bilo u drevnom Egiptu bilo u Rimu za vrijeme carskoga razdoblja pa sve do Bizanta i Osmanskog Carstva, britanskog imperija i danas američkog liberalnoga imperija u kojemu svijetom drmaju naftni karteli, vojno-industrijski kompleks i GMO kompanije, a u sjeni narko-karteli i mafija kao produžena ruka sustava liberalne demokracije jer ako je liberalni Zapad mogao u šest godina vojnički srušiti Hitlerov režim onda nitko ne može tvrditi da za isto vrijeme ne bi mogao s lica zemlje izbrisati narko-mafiju.

Uz anglo-američku liberalnu demokraciju imamo na drugom polu bivši SSSR i nekadašnji globalni svjetski komunizam čiji je nasljednik Rusija kao predvodnica novoga globalnog socijalizma koji je svoje sjeme već posadio pred vratima Sjedinjenih Američkih Država, u Venecueli i Boliviji, uz Kubu i Nikaragvu. (Kina kao komunističko carstvo sredine urušit će se samo u sebe u imploziji, ili će u slučaju međusobnoga atomskog uništenja Zapada i Rusije postati svjetsko carstvo sredine, dakle, zemlja u središtvu svijeta kao što je danas Amerika.)

Novi diktator u Kremlju, Vladimir Putin, ispravno je konstatirao da liberalni Zapad stvara preduvjete za preuzimanje totalne kontrole nad svijetom u kojemu bi onda postojala samo jedna jedina svjetska supersila, jedan pol i žarište zla – Sjedinjene Američke Države i Organizacijom ujedinjenih nacija kao tzv. međunarodnom, a u stvarnosti nadnacionalnom interesnom organizacijom kojom manipulira anglo-američki bogati sloj manijakalnih ekstremista (tajkuna, oligarha). Pri tomeje Putin „zaboravio“ spomenuti velikosruski imperijalizam. Ekstremistička pak masonerija kao koordinator takvih političkih moćnika nova je alfa i omega Novog svjetskog poredka u kojemu protunarodna svjetska „vlada“ uništava i usisava nacionalne države, i nameće globalnu demokraciju i socijalizam, neka vrsta novog nacionalsocijalizma ili boljševizma jer nacizam je bio kopija boljševizma pretočen iz panslavenskog u germanski kalup. Kao instrumenatrij za ostvarenje Novog svjetskog poredka služi NATO i Europska unija, zamišljena na početku kao kulturna zajednica koja počiva na načelima dok se danas pretvorila u puku trgovačko-profitnu organizaciju bez načela jer sva načela Europske unije umrla su u Vukovaru, Sarajevu, i Srebrenici! Umrla su, dakle, ne postoje više, osim na papiru!

Na primjeru Gruzije se zorno vidi kako upravljači svjetskim krizama i šefovi globalne demokracije iz anglo-američkog ustroja tobože u ime demokracije, višestranačja i ljudskih prava manipuliraju gruzijskim narodom i izlažu ga nevjerojatnoj opasnosti da bude pregažen od ruskih tenkova, a Gruzija kao zemlja nepovratno podijeljena, kao svojedobno Bosna i Hercegovina. U biti recept zvan „podjela BiH“ primjenjuje se sada na Gruziji. Kao instrumentarij pri tome služi jedan korumpirani main-stream predsjednik Saakashvili, marioneta State Departmenta, koji je izazvao ruskog medvjeda i probudio ga iz zimskoga sna. I bedak bi znao da vojna intervencija u Južnoj Osetiji, na dan početka Olympiade u Pekingu, povlači za sobom rusku mega-reakciju i pokazivanje mišića. Ali, marioneta nije bedasta nego promšljena kako bi se Rusiju uvuklo u sukob širih razmjera, a taj bi sukob onda završio nuklearnim ratom i pobjedom Zapada (barem tako su si zamislili zapadni stratezi; vidi knjigu Williama F. Engdahla „STOLJEĆE RATA 2“). U tom slučaju se usamljena Kina usere u gaće i povuće u mišju rupu, te čeka da bude kao zrela kruška ubrana kao posljednja prepreka Novom svjetskom poredku. Napad na Irak i pljenidba i pljačka svjetskih zaliha nafte, pa planirani napad na Iran i evtl. Siriju samo su međuetape u igri svjetskoga pokera.

Oktobarska revolucija sponzorirana na Zapadu:

Photobucket

Ne treba zaboraviti da je marksizam nastao na Zapadu, i pod nadzorom establishmenta u Londonu. Karl Marx, emigrant u Londonu objavio je tamo svoj „Manifest komunističke partije“, a Lenjin, taj egzektutor ili izvršitelj marksizma, bio je agent njemačke obavještajne službe (Staljin je, isto kao i Hitler, druga priča, on se bio otrgnuo od kontrole Zapada). Sjeme zla marksizma posađeno je 1917. u Rusiji da uništi britanskog i njemačkog konkurenta u borbi za političku i ekonomsku prevlast u Europi.

Komunizam je i nastao kao reakcija na liberalizam, a fašizam i nacizam kao reakcije na komunizam. Pirov pobjednik je za sada ispao liberalizam, ali ako je jedan recept već uspješno bio primijenjen u nedavnoj povijesti, zašto ne sve skupa ponoviti - osnovna je misao vodilja zapadnog establishmenta i stvaratelja „globalne demokracije“. (Taj pojam je inače UN službeno preuzeo 2000. kao svjetski program i proveo ga kroz institucije OUN kao obvezujuće za sve njene članice; naravno, narode nitko nije pitao o tome; isti je slučaj u Hrvatskoj koja je postala plijen i pala je kao žrtva Novog svjetskog poredka i „globalne demokracije“; Republika Hrvatska izgubila je de facto svoj suverenitet i ostala je samo mrtvo slovo na papiru; Hrvatska kao nacionalna država više ne postoji, i time su poništene demokratske promjene iz 1990. kao i Domovinski rat! To nije pesimizam nego činjenica i realnost. Hrvatski Saakashvili odaziva se na Mesić i Sanader, a ima i rezervnih Saakashvilia, poput Zorana Milanovića ili Vesne Pusić i dr.)

Nakon pada Berlinskog zida je Zapad u odnosu prema bivšim istočnoeuropskim komunističkim zemljama preuzeo ulogu Sovjetskog Saveza i oslobođenim narodima ograničio njihov suverenitet kao što je bio u bivšem Sovjetskom Savezu. Uključujući u Rusiji je Zapad u eks-komunističkim zemljama, uključujući i Hrvatsku, podupirao od devedesetih godina isključvo bivše komuniste i udbaše preko kojih je zaplijenio narodna gospodarstva Hrvatske, Rusije, Poljske, Češke itd. Naravno, takozvana tranzicija iz komunizma u kapitalizam izvršena je na uštrb demokracije, ljudskih prava i pravne države, uz pljačku i parazitski odnos biblijskih skavaca u tzv. privatizaciji. Sva demokratska načela ostala su samo mrtvo slovo na papiru, a vrhovno naravni dokaz tome je totalna korupcija koja je inače bila zaštitni znak komunizma, samo što je tada vladala totalna medijska cenzura pa se o korupciji nije smjelo pisati i govoriti. U Hrvatskoj je tranzicija izvršena bez greške po Zapad ali u Rusiji je došlo do iznenadnoga obrata kada je korumpiranoga Jeljcina zamijenio Putin, državnik čvrste ruke. Zapad je šutke prelazio preko kršenja ljudskih prava, ubojstava novinara u Rusiji, preko ruskog napada na Čečeniju, invaziju na tu malu zemlju i genocid koji je izvršen nad čečenskim narodom, po drugi puta u 20. st. isto kao genocid nad hrvatskim narodom, prvo komunistički genocid 1945. pa onda velikosprski 1991. godine. Zapad je prelazio šutke i preko političkih atentata i ubojstava oporbenih demokratskih političara u Hrvatskoj (uskoro će, 21. rujna obljetnica atenatata i ubojstva Ante Paradžika; nalogdavci tog ubojstva nikada nisu procesuirani i kažnjeni, dok su izvršitelji procesuirani i osuđeni, te vrlo brzo abolirani i pušteni na slobodu), zatim preko uvođenja medijske cenzure u hrvatskim medijima i preko gaženja ustava i pravne države, sve isto kao u Rusiji samo što je Rusija jača pa se oduprla i otela kontroli Zapada, što nije ni loše, a nije ni dobro.

Svijet se danas nalazi u situaciji sličnoj kao u vrijeme pakta između Zapada i Hitlera 1938. (Münchenski sporazum), između Staljina i Hitlera 1939. (Pakt Molotov-Ribbentrop) i između Zapada i Staljina 1945. (Jaltski sporazum). To su tri sporazuma kojim je slobodarskim narodima svijeta zabijen nož u leđa. Vjerojatno su Bush i Putin podijelili interesne sfere u svijetu pa će svaki nesporazum među njima biti posljedica unaprijed planiranog napada jedne velesile na drugu, kao Hitlerove Njemačke na SSSR iako su po tajnim porotokolima iz pakta Molotov-Ribbentrop od 23. kolovoza 1939. podijelili Europu i usuglasili napad na Poljsku i njenu okupaciju i podjelu itd.

Poznati ruski i pravoslavni prijezir prema Zapadu objasnio je još prije 100 godina hrvatski znanstvenik dr. Ivo Pilar u svojoj knjizi „Južnoslavensko pitanje“. Pilar je upozorio svijet da Rusija uz Srbiju polaže pravo na duhovnu baštinu Bizanta. Mržnja prema Zapadu nastala je u Bizantu tako da su pravoslavne zemlje, posebno Rusija i Srbija preuzele u baštinu i prijezir i mržnju prema Zapadu, a što se nije moglo previdjeti u 20. st. pa sve do danas (vidi u Srbiji prijezir i mržnju koju sije Srpska radikalna stranka). Putinovi govori su puni prijezira prema Zapadu, a posljedni takav jedan govor mržnje izrekao je ove godine na konferenciji o sigurnosti u Münchenu, a i česta urbi et orbi TV-obraćanja kremaljskog imperatora svjedoče o tome. Sada će Zapad zažalit što je u Rusiji (kao i u Hrvatskoj) prelazio preko krivotvorenja izbora, preko izborne krađe glasova, preko slamanja slobode medija i uvođenja nove cenzure u sovjetskom stilu. Na kraju krajeva, Rusija nije zadržala u vlastima samo nekadašnje komunisitčke kadrove i agente moćne tajne službe KGB, nego i komunističke simbole poput crvene zvijezde petokrake, srpa i ćekića i sovjetske himne kao ruske himne (sovjetsku himnu kao himnu Ruske Federacije uveo je Putin i time poništio odluku svoga prethodnika Borisa Jeljcina o dekomunizaciji Rusije). Kao konačni cilj ruskog imperijalizma, kao neku vrstu „Endsieg“ dr. Pilar navodi osvajanje Istanbula odnosno bivšega Carigrada. Rusima nije toliko stalo do profita, nafte i trgovine koliko do prestiža, dok je Zapadu, sebičnoj i gladnoj zvijeri za novcem, bitan jedino profit. To bi bio rezime stremljenja jednog i drugog bloka.

Kagebeovski prebjeg Anatolij Golicin, koji je na Zapad prebjegao 1961. godine, postavio je u svojo knjizi „Prevara Perestrojke“ tezu o obnovi komunizma u Rusiji nakon što prvotno doživi slom. U svojim prognozama Golicin je za izvođenje “strategijske završne faze” putem obavještajne službe KGB predvidio kako će sovjetski komunisti uvesti “miješanu socijalističko-tržišnu privredu”, pri čemu će za razliku od Zapada ruski “kapitalisti” u stvarnosti biti tajni komunističko-partijski članovi (novopečeni tajkuni, zvani u Rusiji «oligarsi»). Kagebeovski prebjeg je u svojim spisima predvidio cjelokupni razvoj do kraja 20. stoljeća, pri čemu se preko 90% njegovih predviđanja ostvarilo do 1999. godine. Jedna tajna skupina sovjetskih stručnjaka je u međuvremenu osnovala jedan “generalštab” za provođenje svjetske revolucije, što je započela uvođenjem “Perestrojke”.

U svojoj središnjoj knjizi “Nove laži umjesto starih” je Golicin predvidio da će Sovjeti odstraniti Berlinski zid kako bi “u stilu Rapallskog plana” s Nijemcima sklopili “deal”.

Pored strategije izborne potpore “radikalnim lijevim snagama” u svim europskim zemljama, za Moskvu istu težinu ima i sustavna borba za izbacivanje iz stroja protivnika komunizma. Golicin u svezi toga kaže:

“Posljednja faza procesa promjena u Sjedinjenim Državama i zemljama Zapadne Europe biti će praćena fizičkim brisanjem aktivnih anti-komunista i stvarne eliminacije političkih, vojnih i crkvenih elita. Doći će do krvoprolića i ustanovljavanja političkih logora za preodgajanje. Komunisti neće prezati od ponavljanja masovnih represija svoje revolucije iz 1917. godine, ili nakon zauzimanja Istočne Europe po koncu Drugog svjetskog rata. Komunisti će se bezobzirno latiti sredstava za masovnu represiju kako bi unaprijed spriječili svaki mogući revolt prevarenih masa, a sve kako bi bez obzira na sredstva došli do krajnjeg cilja – osiguravanja konačne pobjede.”

Kagebeovski prebjeg je u svojoj knjizi kritizirao sljepoću Amerikanaca (imenica “sljepoća” se u jednom poglavlju Golicinove knjige ponavlja čak šest puta) koji nisu prepoznali kako nakon takozvanog “zaokreta” (pada Berlinskog zida…) u središnjoj Njemačkoj 2,4 milijuna članova SED (Socijalistička njemačka partija jedinstva odnosno istočnonjemačka komunistička partija) bude sudjelovalo na pokrajinskim i saveznim nacionalnim izborima. (Danas se partija diktatora Ericha Honeckera u Njemačkoj zove «Die Linke » koja je bacila svoje sidro u Bundestagu, i potkopava Socijaldemokratsku stranku Njemačke (SPD) koja je u rasulu (u Hrvatskoj su SDP i HDZ ono što je stranka ekstremne ljevice u Njemačkoj, Die Linke.)

Kršćanski demokrat i parlamentarni zastupnik u njemačkoj saveznoj pokrajini Hessen, Roland Rösler (CDU) napisao je u 44. broju “Crnog pisma” (katolički list “Deutsche Tagespost”) u svezi Golicinove knjige “Perestrojka kao prevara”: “

"Prilog o Golicinovu djelu podsjeća me na jednu publikaciju Vadima Zagladina iz 1990. godine (“A sada svjetska-unutarnja politika – vanjska politika Perestrojke”). Zagladin je bio član Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza, KPSS. Svoj prikaz je Zagladin počeo poglavljem “Na početku bijaše Perestrojka”. On opisuje položaj Sovjetskog Saveza na kraju roka koji je postavljen za provođenje dvostruke odluke Natopakta 1982. godine i razmatranje KPSS za sljedeće razdoblje:

Mnogi ljudi bavili su se mišlju kako bi se nastala situacija u državi mogla prebroditi. Dio državnog vodstva se isto time bavio. Krajem 1982. godine je skupina partijskih funkcionera i znanstvenika napravila dubokosežnu analizu situacije u različitim životnim područjima. Priređeno je preko 100 nefriziranih izvještaja o stanju stvari. U travnju 1985. godine kada je Gorbačov postao Generalni sekretar KPSS počela je realizacija zaključaka iz stotinjak izvješća.”

Rösler ukazuje na činjenicu da glavni urednik poznatog berlinskog (ljevičarskog) dnevnika “Die Zeit”, Theo Sommer, u predgovoru u svezi Zagladinove knjige ponosno hvali poznanstvo s tim komunistom, a hvali njegove teze o Perestrojki kao “novom svijetu” koji “iz sumraka izlazi”, a taj “novi svijet”, tako Sommer kao Zagladinov glasnogovornik, u stanju je riješiti sve probleme svijeta. Perestojka, tako Theo Sommer, nova je “svjetska solidarnost”:

“Godine 1989. su se svjetla opet upalila. Vadim Zagladin je u Moskvi bio taj koji je zapalio fenjer.”

Zagladin, međutim, nije u Moskvi upalio nikakav fenjer, već je potpalio drugu Oktobarsku revoluciju, koja će se uskoro pokazati primjetnom, tako Rössler.

To vrijeme je sada došlo. Vidi nove socijalističke prvake u Južnoj Americi, nacional-socijalizam u Rusiji i kavkasku krizu te rusku vojnu intervenciju. Pobunjeničke pokrajine u Gruziji pripadaju Gruziji, ali Rusija ih je odcijepila i priznala im državnu nezavisnost kao posljednja etapa pred njihovu inkorporaciju „majčici Rusiji“.

Photobucket
Nova nada za svijet

Putinova Rusija stalno ponavlja kako se osjeća opokoljenom od Natopakta ali kad se pogleda zemljovid Rusije onda se vidi da je to najveća zemlja na kugli Zemaljskoj, i pitanje je tko je koga opkolio. Međutim, bez obzira tko koga opkoljavao, i jedan i drugi blok predstavljaju opasnost za svijet i slobodarske narode jer i jednim i drugim blokom manipuliraju ideologije – Zapadom ideologija liberalizma i njen derivat „globalna demokracija“, a istočnim blokom manipulira ideologija marksizma i njen derivat svjetskog komunizma (socijalizma). Kao narod ostat po strani i izvan blokova bilo bi više nego idealno. No, Hrvatsku su već opredijelili, bez njenog pitanja! Nakon početnog suvereniteta, sloboda Hrvatske je žrtvovana za profit Zapada. Za despotsku Rusiju nema šanse da se može iznutra demokratizirati dok za Sjedinjene Američke Države ipak postoji šansa da kroz demokratski izborni proces dođe do promjene politike u Bijeloj kući i State Departmentu, a nova nada je tandem Barack Obama-Joe Biden.

CBK, 9/2008.

PS: Sjećam se žrtava 11. rujna 2001. iz New Yorka čija rodbina zahtijeva kažnjavanje američkih vlastodržaca i uzurpatora, kao i žrtve Ante Paradžika, ratnog načelnika Hrvatskih obrambenih snaga čiji predsjednik Dobroslav Paraga zahtijeva kažnjavanje vlastodržaca i uzurpatora demokracije i pravne države Hrvatske.


Post je objavljen 08.09.2008. u 17:37 sati.