KNJIGU POSVECUJEM SILOVANIM BOSNJAKINJAMA,SVJESTAN DA SAM SAMO DODIRNUO NJIHOVU PATNJU.
BICU SRETAN,AKO OVA PRICA BUDE RIJEC U NEZABORAVU NA OGROMAN ZLOCIN.
AUTOR
VIII
Osjetila je da nije sama u sobi.Slutila je goscu.Pokusa da se okrene,da je vidi.Neka sila ju je zakovala za pod,nije mogla mrdnuti ni glavom.Ili,nije smjela?
"Sta ti je,sta si se ukipila?",upita gosca."Plasis me se,je li?Ne smijes ni da me pogledas.Prije nisi bila takva.Uvijek si znala sta trebas uciniti.I,imala si snage za to."
-Lahko je tebi-promuca.-Ti si se izvukla,pobjegla
A gdje si...,kuda lutas?Vidjas li Salema?"
"Pusti njega,on je daleko.Jednom sam mu srela dusu na Pticijaku,medju jabukama."
-Pita li za mene?
"Kako?Pa duse ne govore.One samo mirisu."
Jeknu.
Pokusa opet da se okrene.
"Sta je,sta si se zaledila?Okreni se,sjedi da pricamo",navaljivala je gosca.
-Ne mogu.Nesto me drzi,ne da mi...
"Lazes!Znas zbog cega sam dosla i ne smijes da mi gledas u oci.Ne mozes."
-Smijem,mogu...
"Dobro,sad cemo vidjeti.Stacu ja ispred tebe."
Cula je kako se priblizava mehkim korakom.Oci joj se zatvorise.Same.Pokusa dici kapke.Bili su zalijepljeni kao da ih nema.
"Sad ne smijes ni da gledas",nasmija se gosca."Pobogu,sta je s tobom?Sta ti se desava?"
-Ne znam.Same se zatvaraju...Ne znam...
"Znam ja!Muci te to u stomaku.Znam kako ti je."
-Ne znas.Nisi u mojoj kpozi,izvukla si se,pobjegla...-objema rukama blago je pritiskala trbuh.
"Opet to?!Kako ti nije jasno da nema mjesta za obje?Puno je to za jednu kozu.Previse.Ali,bicu uvijek blizu.Pazicu te."
-Bolje da me ostavis na miru.Snaci cu se ja...
"Neces.Danima te posmatram.Patis.Neodlucna si.Moram ti pomoci."
-Ne treba...-kapci joj nabrekose suzama.
"Ne treba?Dobro,reci mi sta ces s tim kopiletom?"
Sutila je.
"Hajde,reci.Danima se lomis.Sta si odlucila?"
I dalje je sutila.
"Moras to vaditi iz sebe.Moras!Dok ne bude kasno.Odmah"",bila je odlucna,ostra.
Ona se strese.
"Moras!Nemas izbora.Svaka normalna zena bi to izbacila.Pogano sjeme,pogan insan.Ne smijes se kolebati."
-Ali...-zausti.
"Nema ali!Izbaci djubre iz sebe!"
-Ali...-i dalje se opirala.
"Zamisli,ne dao Bog,da ga rodis.Sta bi te sve u zivotu snaslo.Izbaci djubre!"
-Kako?Bila je Allahova volja.On je tako htio.Neka on odluci.Samo on moze uzeti zivot.
"Zivot!?Kakav zivot?Kamen je to studeni,kamen.Kamen,koji ce rasti i postati stijena.Pritiskace te dok budes hodila."
-Neka Allah odluci.On je tako htio.Neka ga uzme ili ostavi-pritisnu jace stomak.
"Allah!?",vrisnu gosca."Gdje je Allah bio kad si silovana?"
-Idi!-vrisnu i ona-Mislis da je lahko odluciti?Kad odlucis,gotovo je.Odluka je samo tren.Zivot traje mnogo duze.Valja zivjeti s odlukom.Idi!Osatavi me na miru.
"Dobro,idem.A ti,razmisli.Dok imas vremena.Doci cu uskoro,moram te paziti.Plasim se da ne zalutas."
-Idi!-ona otvori oci.
U sobu udje Azra.
-S kim to pricas?-upita je.
-Ucinilo ti se.S kim bih pricala u praznoj sobi?
Azra zavrti glavom.Sumnjicavo je pogleda u oci.Trazila je u njima nesto,ni sama ne znajuci sta.Ona pridje prozoru.
Rijeka je zurila ravnicom.Oci joj pobjegose s njom.Gore u brdima cula se pucnjava.Umiralo se da bi se zivjelo.
Post je objavljen 08.09.2008. u 14:24 sati.