forget-me-not, photo by flickr
(prethodni nastavak)
Huk Mnemosyne postajao je sve glasniji, potičući Rose i Morpheusa da ubrzaju korake.
Odjednom, nađoše se na visokoj obali s koje se pružao vidik na rijeku sjećanja.
Bio je to prekrasan prizor, potpuno neočekivan u Svijetu sjena.
Obala Mnemosyne bila je gusto obrasla cvjetovima plavog nezaboravka a jata leptira slijetala su na cvjetove i mokri šljunak na rječnom rubu.
Zakoračili su zajedno u bistru i prozirnu vodu, Rose i Morpheus, osjećajući glatke oblutke pod bosim stopalima.
Morpheus je zagrabio vode u dlan i prinio ga Roisei, kao čašu. Nakon prvog gutljaja, Rose je zaslijepio bljesak slika koje su se smjenjivale zastrašujućom brzinom.
Osjetila je prodoran sjevajući bol u sljepoočnicama, vrisnula i onesviještena pala Morpheusu u naručje .
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Lucie Silvas - Forget me not
u mom' i Tvojem vrtu
cvjeta cvijet kojem zaboravih
ime
samo mi srce sluti,
Jedini,
da zove se
ne-zaboravi-me ...
photo by rusalka
Dodatak 1: Draga moja Ančice, sestrice, još jednom, sretan Ti rođendan ...
Lladro porcelain: Sisters
Sve si goste pogostila i čestitare počastila,
sad uživaj sa svojim dragim mužićem, na obali dunavskoj ...
Pero i Đuro: Forget-me-not?
Dobro smo, hvala na pitanju ... Premda nam se čini da u zadnje vrijeme nitko i ne pita ...
osim Frulićke ...
Dodatak 2: ... za sve zaboravne ... da se podsjete ...
uz pozdrav Fizikalcu ... hihihihi
Post je objavljen 12.09.2008. u 23:59 sati.