Ne vjerujem. ne vjerujem. ne vjerujem.
Moram opet u tu školu. Jedan tjedan idem, i sada opet?!
Stalno očekujem da ću fino opet tri mjeseca, ma makar dva mjeseca, ma mjesec biti slobodna. Cijeli dan se ne zamarati ičime, samo pustiti mozak na pašu, i uživati. A ne da ja sada već moram misliti kako će opčeti ispitivanja i kako ću test iz matke napisati. Jaooooo.
Hoću ljeto, hoću slobodu. Ne da mi se tamo po tim hodnicima više. Jaoo, nikada do sada mi nije bilo ovako jadno i teško ići tamo. NIkada još.
Hoću njemu. Kao noćas. U snu..... Prekrasno. Uživanje. Opuštanje. Ljubav.
Ah, romantičarka?
Ne znam baš.
Jaoooo. Bez tebe život bi se raspao u dane bez smisla. Baš tako. Baš tako. Jooooooj. Da. Ludost. Mladost. ahah.
Jedva čekam tzk danasssss. Zašto postoji to vrijeme 7:10 nego da sam tada gotova i slobodna i da onda mogu ići k njemu. Ali neee. Uvijek nešto. Uvijek šitac. Bipla ja to vrijeme. No no no, ja se snađem. Ja se skuliram.
Jaoooo.
Ne da mi se ići u školu.
Majkem, tamo je dosadno.
Tamo je zatupljujuće.
Moje srceeee.
Voli.
<3
Post je objavljen 08.09.2008. u 12:40 sati.