Marketing
5
1)
«Da sam Bog», pomisli gospodin Henry već po pravilu ispijajući svoju jutarnju kavu «da sam Bog, nikada se ne bih našao u nedoumici kako da se opišem.»
Gutne gutljaj pa nastavi govoriti samome sebi:
«Tada nikada ne bih pogriješio. Rekao bih, na primjer, da se osjećam savršeno, beskonačno, pravedno. Rekao bih jednostavno «ja sam koji jesam» Zapravo, uvijek bih bio takav i samo bih ponavljao točne riječi. Ali opet, čovjek sam.
razlika između boga i čovjeka je ta, što čovjek biva uskraćen one blažene jednostavnosti i čistoće, stalnosti, za razliku od boga koji sebe već unaprijed i uvijek ima, čovjek se tek uvijek traži, prepun proturječja, jedva dokučivih finesa. Gospodin Henry, tražeći barem najtočniji mogući izraz kojim bi se opisao, napiše na komad papira «sjeban», a zatim, pokušavši na razini apstrakcije najapstraktnije moguće izraziti svoju sjebanost, napiše «proturječan».
2)
Jutrom je izmolio stanodavce džezvu kave. Pade on na koljena, sklopi ruke u zraku, pokloni se, pa započe litaniju. Kada mu udobrovoljiše prohtjevima (žena reće «gledaj obijesnoga!», pa ipak mu ne uskrati milosti već, štoviše, pridoda svemu tome prstohvat cukura, pa i natruha mlijeka naziraše se u minijaturnoj posudici), zatvori se on u svoju unajmljenu sobu, pokunjeno držeći mali poslužavnik, hodajuć odostrag kako ga ne bi odalamili o potiljak, na koji i inače bijaše pretjerano osjetljiv. Tamo ispijaše kafu i gutaše cigarete. Kroza prozorčić minijaturnih dimenzija probijaše škrta zraka svjetlosti, tako te je, mada bijaše jutro, a sunce vani pičiše zbilja snažno, morao priužgati svjetlo kako bi uzmogao čitati. Cijelo vrijeme se cerekaše, jerbo slova nije vidio.
U najnapetijem trenutku koncentracije (onom, kada čovjek čitajući dolazi do praga same biti, skamenjena lica, očeličenih obrva etc.) pomuti mu razum zvuk neke ubitačne mašine što kroza minijaturan prozorčić dopriješe do uha njegovih. Nabi stoga knjigu na pod, približi se prozoru, pa stane izučavati. Bijaše to neki radnik komunalnog poduzeća što kosiše travu uvaljen u vozilo-kosilicu sklepanu na način da sve cijevi viriše iz nje, dok maleni dimnjak rigaše gust crn dim uljepšavajući šarenilo sunčanog jutra.
Tip, vidjevši da onaj vani baš i ne namjerava odustati, zada zapovijed makedonskoj falangi koja istom, pritajena iza ugla, sastavljena od 256 zbijenih teških pješaka, krene na kosilicu. Nu, kako kosilica bijaše brža od sporo-napredujuće falange, te tako umakne ovoj, koja htjede da ga napiči (radnik se kreveljiše na svom hitrom vozilu, provocirajući psovkama na nacionalnoj osnovi falangiste), zada tip sa prozora još jednu zapovijed. Tako te ubrzo osvanu još tri reda pješadije: u prvome hastati, odostrag principi, a još odostrag, u redu no.3. trijari. Nu kako i oni bijahu prespori za radnika (ovaj im sad, na sigurnoj udaljenosti smješten, pokazivaše tur), osvane tu još konjica družbenika Aleksandra Velikog, koja ga dostigne i napiči, no ne usmrti ga, već se konji ubrzo prestrašiše urlikanja mašine pa odniješe družbenike nazad na istok. A onda i slonovi osvanu, njih 250: radnik bijaše previo ranu na boku i bijaše spreman za nastavak mejdana. Krenuše sloni na njega pa propadnu u zemlju, jerbo nitko nije znao da tu, u podzemlju četvrti, perzistiraju neke ranokršćanske katakombe, u koje se uruše velike životinje.
Vojskovođa na prozoru bijaše očajan. Domišljaše se i mudrovaše neko vrijeme, dok mu radnik na kosilici plaziše jezik i kano derište mašući nožicama uvaljen u svoju mašinu.
3)
Eto apsurda:
"Svu ušteđevinu i novac koji sam zaradila u 55 godina života uložila sam u stan od 34 kvadrata. Bila sam sretna što ću nakon toliko godina podstanarstva napokon postati vlasnik male garsonijere."
jutarnji, 6.3.08.
4)
Hodaju i jure. Putuju automobilima i tramvajima. Listaju novine: tupo bulje u prazno. I svakome od njih stalo je da ima svoja mišljenja, jer mišljenja se moraju posjedovati. Imati mišljenje o protestima i saborskim platama, o spikama iz četrsetpete podjednako kao i o hemeroidima premijerovog psa, o kočnicama i multicilindričnim pretvaračima. A jednako kao s mišljenjima, mora se imati i principa: bez obzira na sve okolnosti valja ustrajati uz njih kao što stare škrtice ustraju na svom nakitu. Tako. A, naravno, valja paralelno sa time i biti član neke stranke. I boli te đon, čovječe, jer… što je najzad sa Henryjem?
Je li opsovao?
5)
Ovo je sve samo ne fer plej:
Post je objavljen 08.09.2008. u 11:55 sati.