Mediteranski otok Malta
Gdje je sv. Pavao doživio brodolom?
Nakon višednevne oluje i brodoloma, brod je nasukan i uništen, a putnici su se, zahvaljujući Božjoj pomoći, spasili i pristigli na otok, za koji doznaše da se zove Melita, danas Malta. Dok su svi sjedili oko vatre i grijali se, jer bilo hladno i kišovito, Pavao je sakupio naramak suharaka i bacio ih u vatru. Ali iz vatre izađe zmija i ugrize ga za ruku (Dj 28,3). Suprotno od očekivanja starosjedilaca, Pavlu se ništa nije dogodilo: ruka nije natekla, nije ga boljela i što je bilo najveće čudo, nije umro.
Sigurno je da je Pavao doživio brodolom kod otoka Melite.
Ali koji je to otok? Da li je to današnja Malta ili današnji Mljet? Rasprave o tome vodile su se stoljećima. Početkom 20. st. dilema o mjestu brodoloma i boravku sv. Pavla zaključena je u korist Malte, usprkos nekim dokazima koji govore suprotno.
Benediktinski samostan na Mljetu
Dokazi o boravku sv. Pavla na Mljetu bili bi slijedeći:
- za vrijeme Rima i Mljet se spominjao pod imenom Melita,
- na Malti nikad nije bilo zmija za razliku od Mljeta, gdje su zmije stoljećima bile prava pošast, (sve do 1910. g. kad je barun Schilling iz Indije dopremio mungose da potamane zmije. Danas na Mljetu nema zmija, ali ima previše mungosa.)
- brodolom se dogodio u Jadranu (Dj 27, 27). Međutim, to ne mora biti čvrsti dokaz jer neki stručnjaci kažu, da se u ono doba Jadranom zvao i dio Sredozemnog mora između Grčke, Italije, Sicilije i Afrike.
- u Posl. Rimljanima Pavao izričito tvrdi da je bio u Iliriku (Rim 15,18), a Ilirik je bila rimska provincija na području današnje Hrvatske, BiH, sjeverne Albanije, Crne Gore....
- na istočnoj obali Mljeta u uvali Saplunara nalaze se ruševine crkvice sv. Pavla. Tu se je, po nekima, zbio cijeli događaj.
Tko je sve zastupao tezu o boravku sv. Pavla na Mljetu?
Evo nekih:
- Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u 10. st. u svom spisu "De administrando imperio" upućuje na mogućnost, da je otok sv. Pavla Mljet a ne Malta.
- Ucinjski biskup Martino Segono u 15. st.
- Dubrovački benediktinac Ignatius Georgi napisao je 1730 g. opsežnu knjigu u kojoj zagovara Mljet kao mjesto brodoloma.
- Najgorljiviji pobornik Mljeta bio je mljetski opat i pjesnik, benediktinac Ignjat Đurđević koji je 1730 g. objavio knjigu, znanstvenu studiju, kojom dokazuje da je sv. Pavao doplovio na Mljet.,
- u najnovije doba kapetan i doktor znanosti Antun Ničetić obnovio je staru raspravu o plovidbi sv. Pavla od Krete do Malte/Mjeta i stao na stranu Ignjata Đurđevića. U svojoj knjizi "Nove spoznaje o postanku Dubrovnika, o njegovom brodarstvu i plovidbi svetog Pavla" iznio je svoje argumente i dokaze u korist našeg Mljeta.
Dakle, u cijelom srednjem vijeku, Mljet je bio otok sv. Pavla. Koje stoljeće nakon toga započinju rasprave i sporenja.
Što je moglo značajno utjecati da se to mišljenje promijeni? Možda ovo slijedeće:
U 16. stoljeću rimski car Karlo V. dodijeljuje otok Maltu vitezovima reda sv. Ivana Jeruzalemskog tzv. Ivanovcima, za nagradu, što su se borili protiv Turaka u sv. Zemlji. Došavši na Maltu i postavši tako Malteški vitezovi, oni su sada svom otoku htjeli dati i neki povijesni i religiozni sadržaj. A što je bilo bolje, nego upravo Maltu prikazati kao onaj pravi otok, gdje je boravio sv. Pavao. Možda smo mi prebrzo odustali od našeg Mljeta!
Post je objavljen 07.09.2008. u 23:25 sati.