Svemu dođe kraj, pa tako i mome godišnjem odmoru ... ali ovi put je to stvarno nešto posebno. Osim onoga standardnoga, ča se vidi i iz naziva pisme, koja je, iako stara, još uvik aktuelna, postoji jedan novi momenat ... Objavljujem rat do istrebljenja ... Ne, nemojte se sad pripast ... nisan sad pod stare dane posta militaristički nastrojen ... objavljujem bespoštedni rat ovome mome pojasu za spašavanje kojega ne mogu skinit ni po danu ni po noći, i koji me strašno žulja kad spavan, i koji će me bacit na inkanat (u bankrot, za sjevernjake) jer moran cilu garderobu obnavljat, od veličina mi igra samo XXXL, ništa manje, a više je poželjno ... Triba van nacrtat? Dobro je, svatili ste ... Neću reć da san sve proba jer još nisan bija na liposukciju, ali eto, skoro sve. A sad ću kombinirat ... izbacit kruh i slatko, u kombinaciji sa nekorištenjem lifta u zgradi na poslu, i osobnog prometala, osin u slučaju kiše. Bog da da je lipo vrime, a Vinkici je ionako draže prošetat na noge do vrtića nego u auto. Je, reć ćete vi, neš' ti lifta. A moliću vas malo fizike, moja masa puta nizbrdica i uzbrdica, po pet katova, pa pomnožite sa barem pet puta dnevno ... skupilo bi se tu dosta rada i energije. Meknite malo na papir. A koliko san težak? Neću van reć! Ali dovoljno da spizdin prosječnu normalnu kućnu vagu. Stočne vage su ovi put vanka konkurencije Uostalon, oni koji me poznaju se već vataju za glavu ... Koliko ću izdržat? A do istrebljenja ... kako san i napisa u podnaslovu. Ne gajin nikakve iluzije da ću jemat pločiće na trbuščiću tipa Arnold Scwarzeneger, ali bar da me pojas manje žulja, dok spavan, jer volin spavat na drobu. Šta ćete, niko nije savršen, a navika je gadna stvar. Isto tako ne mislin da će bit lako ... provaću, pa kud puklo da puklo. Ako me vidite grintavoga i nervoznoga puten u ove dane, bar znate zašto san takvi. Ako preživin ovi "prvi udar", na red dolazi teretana. Bar u početku, dokle mi pristanu tuć noge u drob dok vozin biciklu, pa da i na dva kola mogu učinit koji đir po Kaštilima. Baš san izabra lipi dan za doć na posal. Kaštila i Mljet su jutros u osan uri bili najtepliji u Hrvatskoj ... a ka direktna posljedica tega je i ovo ... ... počeli su letat deboto pri nego je svanilo ... ... osin ča mi ove makinje non-stop letaju poviše glave, i zrak je ispunija vonj friško izgorene borovine. Fala Bogu, jeman sa čin pomirisat A i Zakonita kaže kako je noćas oko tri ure čula vatrogasne aute kako vozaju okolo. Govoridu da je ovo najtepliji deveti misec u zadnji sedandeset godin. Kako je meni završija godišnji, završija je i Njezinome Veličanstvu ... ... ali ona je još mlada i zelena, pa je jedva čekala da počme odit u SVOJ vrtić, a ne u oni furešti, koji je bija dežuran priko lita. Inače je triba po ure budit (tatino dite, rekli bi zlobnici!), ali u petak je skočila ka zečić, čin smo jon se prvi put javili. Čak je i ona nas budila Jučer smo se još malo prošetali .... ... a od danas u nove radne pobjede, uostalon, sve san već gori napisa. Dovidova, i zdravi bili! P.S. oli UPDATE, whatever Nima ga više photo by slobodnadalmacija.hr A ča bi sad ja još triba napisat, a da bude pametno. Živija je kako je živija ... ka tsunami ... trošija se priko svake mire, nije bija baš za pokazat mojoj Vinkici za primjer, ali je piva i svira, onu vrstu muzike, onako kako niko pri njega nije piva i svira, i kako će teško posli njega iko više ikad pivat i svirat. Onako, seljački rečeno, jema je muda ka kamion ... još u onoj bivšoj državi, di su svi bili odgojeni na Arsenu, Miši i Ivi Robiću, tribalo je jemat muda pa osnovat "Kineski zid", koji je prvi prašija oni pravi crnački "funky" Kasnije ... u slobodnoj Hrvatskoj, pokotušenoj raton i drugin teškin pidaijama, tribalo je jemat muda pa onin copy-masterima sa usmrđene dance scene (čast iznimkama!) sa jednon "Afrikon" i "Ništa kontra Splita" pokazat kako to radi pravi meštar. Pardon, sin od Meštra. Adio Dino, Adio mali Mirko iz "Maloga mista", oni ča mu je teta Bepina poklonila avijončić za rođendan, i oni ča je reka u epizodi "Borbena ponoćka" da bi on tija bit nazadno dite, a ne napredno ... jer nazadna dica dobijedu darove i za Božić i za Novu Godinu ... a napredna samo za Novi Godinu. Čita san davno jedan od zadnji intervjua Asje Kisić, Bepine iz "Maloga mista", da se sića Dina ka mirnoga diteta: di bi ga čovik stavija, tot bi ga i naša ... eto, mali je refa sve, i priplatija, i priplatija ... Adijo glavi od "Prgave familije" ... sritan mu put u vječna lovišta, i neka pozdravi svoga oca Papu i njegovoga prijatelja Šunju, i tetu Bepinu, i tetu Anđu, i dotura Luigija, i don Karmela ... adio legendo, počivaj u miru! Post je objavljen 08.09.2008. u 09:13 sati.