Za nedavnog posjeta našim prijateljima obitelji Bistrović u Grazu, mogli smo uvidjeti kulturu vozača u Austriji. Devedeset pet posto vozača pridržava se svih propisanih znakova.
Voze po propisima, parkiraju po propisima, paze na obilježene pješačke prijelaze, paze da se ne parkiraju na obilježena invalidska mjesta ako nemaju istaknuti znak za invalide na svojim vozilima, strogo se pridržavaju signalizacije u prometu. Prolazeći kroz Sloveniju također smo primijetili da se velika većina sudionika u prometu pridržavaju cestovnim pravilima.
Prije dvije godine kada smo sa Anjom bili na desetodnevnom liječenju u Njemačkoj također smo mogli dobro uvidjeti i njihovu kulturu sudionika u prometu.
Također se u velikoj većini pridržavaju svih cestovnih propisa.
Fascinantno je bilo vidjeti da na mjestima obilježeno za invalide ne možete vidjeti ni jedno vozilo koje nema istaknutu naljepnicu za invalide.
Ono što smo vidjeli te ono što smo čuli od naših prijatelja i rodbine koja žive u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Švedskoj, Sloveniji možemo ustvrditi da je kultura njihovih sudionika u prometu i više nego miljama daleko ispred naše.
Već smo Vam pisali u jednom od naših postova "Dokle seže ljudska (ne) humanost" kada smo uvidjeli svu „raskoš“ naših vozača a neki dan smo se mogli i sami uvjeriti koliko ti vozači jednostavno (ne) mare za mjesta obilježena invalidskom oznakom.
Naime, neki dan kad smo Anju vozili u vrtić svratili smo do trgovačkog centra "Kaufland" u Dubravi. Od dvadesetak parkiranih vozila na obilježenom mjestu za invalide svega tri vozila imala su uredno istaknuta obilježja za parkiranje na tim mjestima dok ostalih 17 ništa.
Kako smo se žurili, nismo imali vremena za nekakve „rasprave“ i „prepiranja“ no dolaskom ispred vrtića Bijeli Jelen u Supilovoj novi šok. Sva tri mjesta obilježena invalidskom oznakom bila su zauzeta naravno vozilima bez znaka pristupačnosti a da stvar bude još gora i na pješačkom prijelazu bilo je parkirano jedno vozilo. Dakle, četiri vozila i svi nepropisno parkirani. I što sad, nego potražiti neko slobodno mjesto za parkiranje i platiti parkirnu kartu kako ti ne bi došla kazna za nepropisno parkiranje.
No slučaj koji nam se dogodio ovoga ljeta kada smo boravili u Stinici dugo ćemo pamtiti.
Odlaskom u trgovački centar „Kozum“ u Senju nismo ni slutili da ćemo doživjeti veliku neugodnost. Parkirali smo se na predviđeno mjesto obilježeno znakom pristupačnosti.
Tata Tomislav skočio je nešto na brzinu kupiti u Konzum dok su mama Jasmina i Anja čekale ispred vozila. Nažalost tata Tomislav ostavio je mobitel u vozilu. Zašto kažemo nažalost.
Naime dok je tata kupovao namirnice u Konzumu, na parkiralištu je mama Jasmina doživjela veliku neugodnost. Samo što je tata Tomislav ušao u dućan, kraj našeg vozila parkiralo se vozilo njemačkih registracija. Pričekavši da vozač iziđe iz vozila mama Jasmina uljudno je priupitala vozača zašto se parkirao na mjesto za invalide kad nema znaka pristupačnosti.
Na to je vozač bahato odgovorio :“ Boli te ona stvar, ja ču se parkirati gdje ja hoću te krenuo prema njoj govoreći hoćeš da Ti zube razbijem“. Nato mu je mama Jasmina rekla da će zvati policiju bojeći da ovaj agresivni vozač nešto ne učini Anji ili njoj. No hvala Bogu vozač je ostao samo na prijetnjama a ulazeći natrag u svoje vozilo doviknu joj je onako posprdno : „Po…mi ga“. Valja napomenuti da je to bio „naš“ čovjek u vozilu njemačkih registracija.
Iako se tata Tomislav nije dugo zadržao u dućanu, ovaj slučaj se dogodio u vrlo kratkom periodu tako da kad je Tomislav izašao ovaj „kulturni“ vozač već je otišao.
Pitanje je da li bi taj vozač tako nešto napravio i u Njemačkoj?
Da li se mi zapravo mijenjamo kada otiđemo negdje u inozemstvo i strogo se pridržavamo svih pravila?
Da li kod nas zapravo ide po onoj staroj poslovici : „Vuk dlaku mijenja ali ćud nikada“!
Post je objavljen 08.09.2008. u 07:30 sati.