Joj kako je život proklet, ono uzme ti čovjeka do kojega ti je toliko stalo, pa zašto si ga uzeo, ah danas mi je djed umro i ja sam na rubu živaca, joooooooooooooooooooj, plačem plačem pa stanem, pa opet iz početka, ono nemrem ih zaustavit idu same od sebe
Joj a kaj je najgore, jučer mi je stari digo živac, ono isuse kriste, izokrenuo je moje riječi i to na najgorij mogući način, ajme majko, a to je bilo da sam ja njemu rekla da želim da mu netko crkne, ono a to bi bio djed, ono kak je to sam mogo reč, pa djed mi je bio djed kojeg nikad nisam imala, ono katastrofa, ono fakat, s time me tako povrjedio, digo mi živac, i onda me natjero da idem jest s njim za istim stolom, katastrofa, joj i onda se ovo desi, pa nemrem bilivit, kaj jato donosim nevolju ili kaj, i sad me to tako jebe u mozak da ono , osječam krivnju ali neznam zašto......
Ono ludim, moji su otišli sve sredit za sprovod, a ja sama doma, izgledam ko zombi, ono počinjem pričati sama sa sobom, a pričam s ljudima jedino kad me neš pitaju, temperatura mi je ono nemam blage kolka, jednostavno ludim ........
Glavno da je sa mojim teddy-em sve ok, pomirili smo se, hvala bogu, barem je nešto dobro u ovom mom životu.......
Post je objavljen 07.09.2008. u 22:19 sati.