Ma znam ja da sam rekla da više neću pisati blog, ali kad već nemam ša raditi moram neš i pisat...
I tako, danas mi je u busu došla ideja za jednu pjesmu pa ću je sada napisati, pa vi koji hoćete komajte, ako hoćete...
Hodam ulicom, ulicom bez kraja,
I tražim ga, ali ga nigdje nemogu nać...
nema ga, nestao je, a i znam radi čega...
Na tom kraju stojiš ti, ti si tračak svjetlosti koji je ušao u moj život,
ali si nestao, izgubio si se na kraju ulice, ulice zaborava...
ne, ne vidim te više, nema te tu...
A sve bih dala da opet vidim, da opet mogu pogledati u te tvoje predivne oči...
Da te mogu poljubiti i zagrliti kao nekada...
Da, sve je to samo prošlost, samo prošlost i niš više...
mrak je svuda oko mene, ali ja sam osoba koja se ne predaje, idem dalje, tražit ću taj kraj...
Tražiti ću svjetlo koje je izašlo iz moga života, jer svejedno, znam da je i dalje negdje u blizini...
Samo moram otvoriti oči i pogledat ispred sebe i znat ću da si i dalje negdje tu, u mojoj blizini...
I opet, opet ću hodati ulicom bez kraja, ali ćeš uz mene biti ti, i kao da smo jedno tama će nas obavijati...
i to bi bilo to, ali nemojte misliti da je pjesma neš osobna jer ipak, ugl. nije važno...
Post je objavljen 07.09.2008. u 22:03 sati.