**prije 6 godina**
Elizabeth Stronghold je ispijala svoj popodnevni čaj žustro raspravljajući sa svojom najboljom prijateljicom Andreom Buckston o jučerašnjam događaju koji je potresao cijeli Deewilderh.
"Ne mogu vjerovati"-rekla je Elizabeth-"to je već treći napad vukova na ovom području u samo tri dana. I još k tome vukovi su ubili moju Dolly - moju najdražu ovcu. Jednostavno to je stvarno prevršilo svaku mjeru!! Ako još jednom napadnu moje stado ja ti kažem sve ću ih poubijati. Ovo je moje područje i ja tu ne želim vukove.
"Dobro smiri se", reče Andrea. "Sigurna sam da više neće napadati."
U tom trenutku se Brixstoll Elizabethin mješanac uzbudi i potrči prema Crnom lugu prestrašeno lajući.
"Brixtolle stani!",izdere se Elizabeth,ali on je ne posluša nego jošbrže otrći u smjeru šume.
"Ajmo za njim",reče Andrea i obje potrče koliko su ih got noge nosile za njim. Sustigle su Brixtolla jer je ovaj stao ko ukopan i počeo ražat ko lud. A onda u jednom trenu,u jednom skoku iz obližnjeg grma iskoči on. Iskoči Vuk i stade klati Brixtolla.
"Ne",izdere se Elizabeth i uzme kamen i gađa vuka. Ali ovaj samo još jače stade ubijati jadnog Brixtolla.
"Gotovo je. Mom Brixu nema više spasa",reče Elizabeth s podrhtavanjem u glasu i očima punim suza. Vuk se okrene i ode u smejru šume veselo skakučući.
" Ja ti kažem već sutra neće biti niti jednog jedinog vuka u Crnom lugu,Andrea skupi ekipu i idemo svi sutra u ranu zoru kod izvora onog potoka Dee. Tamo se u ranu zoru okupljaju vukovi,vidjrla sam ih nekoliko puta tamo kad sam išla jahati i proetati Brixija.Nađemo se svi skupa u 4 ovdje pa ćemo se dalje dogovoriti."
"Ok. Vidimo se"
**slijedeći dan 4 ujutro**
" Ovako,nadam se da svi imate puške. Jer zatrovanim mesom nećemo ništa postići. Rasporedit ćemo se u 10 grupa. Reći ću vam ko će ići gdje. Kad svi zauzmemo mjesta bit će točno 4,30. Tada će crkva odzvoniti dva puta. Na prvi ding pripremite puške na drugi krenite ubijati. Jel jasno?",Elizabeth je sve to rekla u jednom dahu i s nekom slavodobitnošu u glasu. I tako je i bilo svi su u točno 4.30 krenuli ubijati vukove za nekih 20 min nije više bilo niti jednog jedinog vuka u Crnom lugu,ili?
** Ovaj događaj s Kiyiyine i Mybine strane**
"Mama kaj se to dešava?", upita Kiyiya."Mama ja se bojim",preplašeno reče. "Ništa se nemoj bojati",reče Kiyiyina majka,"samo bježi. Trči Kiyiya,trči!!. Nemoj se osvrtati. Mene vjerojatno više nećeš vidjeti,ali ništa se nemoj bojati ja ću paziti na tebe. Zlato moje malo. Povedi i svoju sestričnicu Mybine i odite zajedno."
"Dobro mama kako got kažeš. Mybine dođi idemo!"
I Kiyiya i Mybine su uspjele pobječi. Sakrile su se gore 300-tinjak metera više iza velikog grma borovnica. Kiyiya je vidjela kako su joj usmrtili majku. I osjetila veliku mržnju prema čovjeku.
"Idemo Mybine ovdje nije mjesto za nas, ali vratit ćemo se kad malo odrastemo. I osvetiti se ljudima."
Kiyiya i Mybine su otrčale u šumu,pa u planinu. I nitko više nije vidio vukove u slijedećih 6 godina.
...nastavlja se..
evo ovo je moj prvi post(kaj se tiče same radnje). Nadam se da vam se sviđa.
J.L.
P.S. Slijedeći će biti kad me pukne inspiracija :-)
Post je objavljen 07.09.2008. u 21:49 sati.