Marketing
pismo vama iz zagorja
točnije iz gornje stubice, ispod gupčeve lipe, i iz stubičkog strmca. rado se ponovo vraćamo u provjerenu idilu. bila je nedjelja, a na zelenoj tabli kredom ispred ulaza u hižu preuređenu u restoran bilo je ispisano da su "denes- štruklji". bili su dobri. jela sam i bolje. čak nekad meni ispadnu bolji nego ovi "denešnji-nedeljni", posebno bućnica.
kasnoljetna letargija bila bi ugodnija da nije ove nenadane vrućine od koje se skapavalo velik dio ljeta. kupaći kostim još je u pripravnosti, nisam ga bacila u stražnji kraj ormara.
zagorje je zadržalo neki mir u kome se ne razaznaje trka za profitom i površne vrijednosti, mada i ovdje ljudi žive od raznih tržišta. možda mi se čini. nekako mi arhitektura po zagorju govori u prilog tome. još uvijek je nekako sve ujednačeno. nove kuće ne strše ničim.
kad god smo švrljali po zagorju nemali broj puta sam poželjela da imamo neko svoje vlastito utočište s preduvjetom da ima svoj vrt, svoje dvorište, zatravljeno s pokojim stablom. želja mi se obistinila. "surfajući" po stranicama s nekretninama pronašla sam raj koji je vrlo brzo postao moj.
prodavateljica je osjetila "vibru" te od nekoliko zainteresiranih mogućih kupaca odabrala mene. ne vjerujete mi? cijena je bila vrlo povoljna.
bio je to pun pogodak. kuća, vrt s voćkama, u šumskom okruženju. djeca su oduševljena. već smo dvaput posjetili "našu kuću". djeci nisu bile potrebene igračke, nisu ih se niti sjetila.prebirali su grančicama po travi.pljevili samnom, rezali suharke škarama za lozu. čudili su se velikim mravima pohlepno sam navalila na pljevljenje budućih (već su u glavi) gredica s tulipanima, narcisima. poslije njih cvatu meni predrage perunike. u svibnju. Uz kuću je lijepo stablo magnolije, a pokraj njega jedan jorgovan.
civilizacijske blagodati električne energije bile su nam uskraćene iz nekih tehničkih razloga koje se kriju na tavanu. pekli smo meso na žeravici u ostavljenom nam roštilju, a potom da istom žaru grijali vodu za instant kavu i pranje suđa.
čovjek koji je rukovao svim time što je u kući i oko nje davno je umro. prodavateljica, njegova supruga ostarjela je i nemoć ju je prisilila da proda imanje. nisu imali djece. -Bit će djece na imanju!!- rekla je radosno. -Budete me pozvali u goste? Tak bih rado došla kad se smjestite!
vrijeme je u kući stalo na nekih deset godina.
moja su djeca pitala -Kad ćemo opet doći?
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
....prizori iz gornje stubice
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
..a ovo je moj zagorski grunt u selu prije stubaka..
..a ovo dolje sam ja..i moje djetešce.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!.
..i drugo djetešce, mali biolog koji je doma donio mladu bjeloušk
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!u...
Post je objavljen 07.09.2008. u 21:19 sati.