i nakon svih ti bolova,
gorkih laži i spletkarenja,
što opekli su,
poput gorućeg ugljena...
nakon svih tih isplakanih noći,
nezaraslih rana i nijemih vrisaka,
što urezali su se,
poput sjećanja vidljivih na kori drveta…
i nakon toga zastanem,
i sama sebe zapitam,
zar u ljubavi grešaka nema,
da bih nešto naučila…
jer nakon svega,
opet bih sve to ponovila,
poželim da me neko zagrli,
i nikad iz svog zagrljaja ne pušta…
Post je objavljen 07.09.2008. u 19:59 sati.