Marketing
Sve je uzalud
Šapatom me smjelo dodirni,
Makar kao blagim sjećanjem,
Prije nego raspamećena sagorim
U plamenu beznadežnih želja,
Što će pepelom zasuti
Oranice naših životarenja.
* * *
Očima mraka zarobit ću
Svu svjetlost protutnjalog dana,
Urezat ću postojanje svom silom,
Preslikati ga sa lijevoga dlana,
I u šutnji, trpnjom odboljevati
Stoljeća neostvarenih nadanja.
A ti se kočoperno izdigni iz mene,
Uglancaj svoje brončano odijelo
I pogazi me kao nevinu travku,
U podnožju jednog besmislenog trajanja.
Zapleteš li mi se, kao čičak, u kosu,
Nemilosrdno ću te isčupati cijelog
Zajedno sa pramenom izrastanja,
Što se rijekom čekanja razlio po nagovještaju.
U slučajnost odavno ne vjerujem
A i tebe ništa ne može iz simbioze iskorijeniti.
Nezaboravom opominju bršljani po fasadama:
U ambitusu našeg postojanja ugravirano je načelo
Kako sjeme isklijava jedino šapatom sjećanja
I vene prvim izdankom spoznaje života.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 08.09.2008. u 00:02 sati.