U moru nedorecenih ideja pokusavaju mediji nametnuti zelju da gledamo iste i trosimo svoje dragocijeno vrijeme u zelji da saznamo tko ce osvojit 500 tisuca kuna ili pak milijun i pol. Tako cemo moci pratiti i show gdje cemo moci odabrati ciji tata je bolji ako ne i najbolji tata. Kategoricki cu ustvrdit da je to moj, drugi me trenutno ne zanimaju.
Kad sam kretala pisati post htjela sam pisati o tome kako samo u bolesti saznas tko te zapravo i istinski voli i kako pravu ljubav prepoznat. No, onda sam se sjetila svog oca i ta glupa reklama na tv-u me podsjetila da zaista imam najboljeg oca, svatko bi ga pozelio.
Kad sam imala 3mj, roditeljima je bilo receno da cu umrijet. Mozda od tog trena, mozda nesto kasnije, njihova ljubav se pretocila u tolikoj mjeri da sam u jednom trenu imala osjecaj da me vole, u drugom trenu da me mrze a ono sto je iznjedrilo jest cinjenica da se kao najmladja uvijek okoristim paznjom. Dok majka nikad zapravo nije imala onaj majcinski osjecaj prema meni, otac je u svakom trenu, u dobru i zlu, bio kraj mene. Neduzna igra sa tableticama za zube mogla je biti pogubna po mene. Srecom, pribran sve je ucinio da posljedica nema. Imala sam 2 godine i traumu je zalijecio sa veeeelikim brdom sladoleda. S 9 godina sam pala s bicikle i udes je bio toliko jak da nije znao sto bi prije.. plakao, vristao i kako mi pomogao? S 15 me vec citao kao otvorenu knjigu. Znao je proci ispred srednje skole i tocno pogoditi koji decko me ceka na zidicu! S 17 je svakodnevno trenirao samnom samo da smrsavim i uz puno podrske me tjerao i bodrio. S 18 sam se prvi put zaljubila i rekla bih da sam bila slijepa od te prve ljubavi. Igrom slucaja sam pala prijemni za koji se on zdusno trudio i podrzavao da ga prodjem.. a ja sam ga pala. Njegova odluka je bila konacna - doma, u nasem gradu nisam mogla ostat, nisam smjela radit, mogla sam samo studirat ono u sto me on upisao. Vjerujte mi to mi je bila najbolja godina u zivotu! S 19 sam ponovno pokusala proci prijemni za koji smo oboje zeljeli da ga prodjem. Prestala sam biti slijepa, prekinula sa svojom prvom "ljubavi" i prosla prijemni koji mi je donio toliko muka i neprilika al on je svakoga dana i svakoga trena bio uz mene i hrabrio me. Ponekad je prelazio u jednom danu i 300km samo da stane pored mene da mi ruku i kaze mi "Tu si da se pokazes!Samo hrabro!".
Mogla bih navest niz dogadjaja kojima bi opravdala to sto kategoricki tvrdim. No, potvrda tome su i ljudi koji mi cesto dolaze i govore da bi voljeli imati oca poput mog ili da im je moj otac poput vlastitog. Lezim trenutno u krevetu, vec 4 dana mi je izuzetno lose, mrzim tu cinjenicu sto sam sama i slaba al ono sto znam jest da je dovoljna jedna rijec i on ce spremno istog trenutka sjest u auto samo da mi pomogne. Pravi otac.
Kad ga majka kudi da je letargican, nesposoban, da nista ne cini za nas, da nemamo dom, da nam fali stosta, ne shvacam to njeno licemjerje. On je ipak covjek koji je bez trunke znanja talijanskog sjeo u auto i odveo je u bolnicu. Dok je ona nepomicno lezala, svakog trena je bio uz nju, bdio, biljezio.. tetosio ju i podrzavao. Da nije bilo njega danas nebi bilo ni nje. Toliko je zrtva ulozio da bi svi danas bili mirni i sretni.
Moj tata je najbolji tata i to kategoricki tvrdim..
Post je objavljen 07.09.2008. u 15:10 sati.