Marketing
Kontemplacije o gavunićima
Iako postoji uvriježeno mišljenje kako je Povijest učiteljica života, ne mogu se oteti dojmu kako je u ovom slučaju, učiteljica Priroda nepravedno izostavljena iz školske zbornice. Jer, kako god okrenuli da okrenuli, gotovo sve što je izmišljeno na ovome svijetu, na jedan, drugi ili stoti način, svoju inspiraciju, ideju i izvor uvijek vuče iz majčice Prirode.
Ostajući tako ovih postsezonskih dana sam, naravno a gdje drugdje već na suroj hridi kraj plavoga mora, primjetih u plićaku jato, odnosno plovu riba. Ribice kao ribice, možda su gavunići, srdelice, papaline…
Pa ih tako sve gledam i gledam i divim im se kako su mirne, složne, sinkronizirane, disciplinirane…
Hm, nije ni čudo, očito je kako su se sve ove ribice skupile zajedno zbog društvenih razloga.
Kako se naš veliki Dobriša Cesarić jednom davno zapitao “što u tom slapu znači moja mala kap”, tako se i ove ribice okupljaju na, političkim riječnikom kazano - “zajedničkoj platformi”. Jato riba u svakom slučaju za potencijalnog predatora odaje dojam puno većeg organizma. Osim učinka stvaranja zbunjoze za grabežljivce, puno bolje funkcionira sistem dojavljivanja i uzbunjivanja, jer se stvara klasična optička varka poput one kad se “od šume ne vidi drveća” pa je u tom slučaju izuzetno teško izabrati pojedinu ribicu za svoj plijen.
S druge strane, ako na ovaj problem gledamo sa fizikalnog aspekta, plova riba ima znatno bolja hidrodinamička svojstva od pojedinačnih ribica, lakše se dolazi i do hrane a da ne spominjem koliko je u takvim okolnostima povećan reproduktivni uspjeh!
E sad, koji je to vrag u čoviku da ne uočava ove mudrosti iz prirode, nego uvik oće potezat na svoju stranu!? Ma da, svi smo mi dio nekakvih kolektiva, bilo onih koji su nam unaprijed određeni i nametnuti ne našom željom i voljom, bilo onih u koje se dragovoljno “učlanjujemo”. Svatko od nas nosi u sebi pečat vlastite individualnosti , vrijednosti i postojanosti kao i varljivog, subjektivnog osjećaja da smo upravo mi sami, nešto više posebniji i vrijedniji od ostalih ribica u jatu i da kao takvi imamo pravo na neke privilegije i povlastice.
Možda je to zbog toga što je čovjek “razumno” biće, samo nije baš dobro da ga taj razum donekle udaljuje od prirodno ugrađenih instikata koje posjeduje negdje u genetskom hodu. Pa zar nisu instinkti isto tako dio razuma?
Koliko će nas ubrzani razvoj tehnike I tehnologije na neki način “oglupiti” i kako će nam s vremenom oduzeti veliki dio naših”ugrađenih” ali zaboravljenih prirodnih instikata, tema je za neki sasvim novi post! A ovom jatu gavunića se moram zahvalit, ne samo na dražesnim prizorima koje su mi priredili, nego i na još jednoj spoznaji kako sve na ovome svitu ima svoje odakle, zašto i kako…
Post je objavljen 07.09.2008. u 11:20 sati.