Marketing
bilo je kasno..jako kasno navečer...
pokušavala je zaspati...ali nije mogla...
nešto ju je kopkalo...
ni sama nije znala...što je to zapravo...
razmišljala je o puno stvari...
većina su bile nevažne
a onda je pomislila na Njega...
on joj je nekada značio sve...
dala bi život za njega da ne mora nastaviti život znajući da on neće biti tu...
da je utješi...
ali nisu više osjećali isto...kao i na početku...
odjednom se osjećala jako tužno...
suze su same potekle...
gorke suze...najbolnije koje je ikad isplakala...
she felt like she was standing in a room fool of people...
and screaming at the top of her lungs...
but yet...no one payed any attention...
bilo je gotovo...
poželjela je to samo okončati...
da više ne osječa tu nepodnošljivu, razdirajuću bol...
zašto!?! pomislila je...
zašto se u zadnje vrijeme sve ruši...
njeno carstvo....prekrasno carstvo snova...
sve je to sada prah i pepeo...
i stvarno bi voljela da je sve kao prije...i duboko u svom srcu nadala se da će biti...
ali stvarnost je drugačija...a sudbina neumoljiva...
samo je htjela osjetiti njegove ruke oko svojih ramena...
i čuti riječi utjehe...s njegovih usana...
svi njezini snovi su se urušavali...
a ona je mogla samo gledati...
u jednom trenutku popustila je...
do sada je njeno srce kucalo samo za Njega...
i sada...srce jednostavno prestalo kucati...
i bol je nestala...baš kako je ona to željela...
zauvijek...
Post je objavljen 07.09.2008. u 10:40 sati.