RATOVI U BIVSOJ JUGOSLAVIJI NEDVOJBENO RUSE PODJELU NA"RATNICKE"I"NERATNICKE"NARODE.TO MOZE BITI PODLOGA NEKOM BUDUCEM MIRU
Krajem avgusta 1878.godine u Sarajevu je osudjen na smrt jedan od komandanata vojske bosanskohercegovacke Narodne vlade i otpora austrougarskim trupama Muhamed Hadzijamakovic.Bio je to vrhunac dramaticne epizode iz istorije Bosne i Hercegovine.Oko osamdeset hiljada austrougarskih vojnika pod komandom generala Filipovica gotovo tri mjeseca lomilo je otpor ovdasnjih Muslimana,izgubivsi pet hiljada vojnika i blizu dvjesto oficira.Hadzijamakovic je na gubilistu napao i razoruzao cuvare,neke od njih i pobio.Potom je uhvacen,mucen i objesen.
Smrt jednog znacajnog komandanta i covjeka legendarne snage-cudo na gubilistu pocinio je u sedmoj deceniji zivota-i cio znacaj otpora austrijskoj vojsci potisnuti su u maglu potonjih istorijskih valorizacija.
Niko,osim Muslimana,nije imao interesa da ovu vojnu vrednuje na pravi nacin.Ovi,pak,nisu imali dovoljno snage,
izmedju ostalog i stoga sto je u ratu izginuo,ili poslije njega izbjegao,krem muslimanskog naroda.Dugorocnoj vojnickoj frustraciji Muslimana doprinijeli su i potonji dogadjaji,drzanje starojugoslovenskih vlasti prema njima,nacionalna svojatanja iz Beograda i Zagreba.Tek ce heroji tipa Mustafe Busatlije,Mustafe Dovadzije ili Ismeta Kapetanovica poceti da u svijest vracaju i neke likove iz starije istorije,ali ne u mjeri koja je potrebna da otrgne od zaborava likove poput Galiba Feste,mladog Bistricanina koji je dan prije oslobodjenja Sarajeva prodro u zgradu Divizije,ovoj generaciji poznati kao Kukanjceva komanda armije,sa grupom vrsnjaka,i sacuvao je do casa oslobodjenja grada.I preko ovih mladica izrasla je cuvena plava trava zaborava.
U medjuvremenu,nastao je mit o Muslimanima kao o nevojnickom,neratnickom narodu.Mit u koji je trebalo ubijediti druge,ali i same Muslimane.
Kako je oganj rata silazio sa sjevernih dijelova bivse Jigoslavije prema juznim,ova je propagandna floskula dobijala istorijsku tezinu i prijetila da postane unaprijed izrecena presuda jednoj naciji.Pokazalo se,medjutim,kao i u slucaju Slovenaca("marljivih,ali slabih ratnika")ili Hrvata("koji nikad nisu imali drzavu pa ne umiju ni ratovati")DA SU MEMORANDUMSKI TVORCI MITA O"RATNICKIM"I"NERATNICKIM"NARODIMA U SVOJE TVRDNJE,UBIJEDILI JEDINO SEBE I,PRIVREMENO,DIO SRPSKOG NARODA.
Ratnicki narod je onaj narod koji mora da se bori,a da je mir bolji od rata u to ce povjerovati i najmilitantniji zagovornici agresije kad dodje trenutak istine.Muslimani,koji cine okosnicu bosanskohercegovacke armije-ako ne nicim drugim,
onda smrcu na vatrenoj liniji-kad im je iza ledja rodni dom,rodni grad ili rodna zemlja,dovode mit o njihovoj neborackoj naravi na lomacu stvarnosti.
Ovaj put,istorija nece pero kojim se biljezi ostaviti samo u jednim rukama.Niko nece moci izbrisati heroizam masa iz kojeg izrastaju ljudi ranga Muhameda Hadzijamakovica,ciju sudbinu je gotovo progutao zaborav.Za definitivno konstituisanje muslimanske nacije,dakle,za njenu stvarnu ravnopravnost sa bosanskohercegovackim Srbima i Hrvatima,trazice se i revalorizacija pojedinacnih podviga,i to sa stanovista nacionalnog interesa,dopadalo se to nekom lijevo ili desno,ili se ne dopadalo.
Francuz Masje de Klerval zabiljezio je 1856.o bosanskimn muslimanima:"Velika nesreca ovog dijela slovenskog naroda jeste u tome da je nepoznat,osim u izvjestajima svojih neprijatelja".Citam to,gotovo stoljece i po kasnije.
2.IX 1992.
(Hamza Baksic-"KRAJ STOLJECA")
Post je objavljen 07.09.2008. u 01:07 sati.