Pricuvaj,sestro,prvi jutarnji smijesak
za prepelicu koja u kljunicu
na obraze prvu grancicu sunca snese.
Pricuvaj sokom bijele rade isprani
djevojacki ten...Na ovome platnu
boje o glavi ti rade...ZELENA bi
u bogumilsku lipu da te razgrana
i,kriomice,rezbarima proda...PLAVA ti
oci zagasuje daljinom,od koje i nju
nesvjestica hvata,u ZUTOJ te vrebaju larve
otrovnih insekata,CRVENA zlobno sapce
o nikad izgovorenim mudrostima sa usana
mrtvaca,
CRNA prijeti mikrobima,BIJELA epilepticnim
zimama,alhemijskim injekcijama...
Nasmijesi se mojemu oku i mojoj ruci,
sestro.Iza tebe i godina mornari utapaju
mreze,nebo je puno tijesta od kojega ces
za nas rajske kolace da mijesis.Zakreni
lice:vec hrabrim nove krivulje kista...
u ovaj purpurni skloni se veo...
Zar neces ispod ove epohalne prasine
-kao nekad!-da rijeke
u zavicajima odvracamo od toka
i obale tjeramo u panicni bijeg?
(Hadzem Hajdarevic-"CETVERA USCA")
Post je objavljen 07.09.2008. u 00:08 sati.