Marketing
Beauty is in the eye of beholder.
Sklopila je oci.
Nije mogla, nije mogla spavati. San joj vec odavno ne umiruje zivce. Nadala se da ce, ako sklopi oci, on se vratiti. On, kojeg dugo nije bilo.
Prvih par puta kada je dosao, bojala se, i bilo joj je cudno sto se to desava njoj. Svaku vecer,ga je ocekivala, znala je da ce doci.
Proslo je dosta vremena, i vec dugo ga nema. Ona ne moze zaspati. Gdje je on sada kada joj treba neko, dok sklopljenih ociju broji srebrne zvijezde. Gdje je on da je ceska po kosi, da joj pjevusi dobro poznate balade. Sada kako joj tako treba, i kada ga jako zeli, nema ga. Nije ga bilo jos dugo vremena, ona je odustala, od njega, i od nade da ce se vratiti.
Mislila je da ju je napustio.
Ali... on nije stvaran. Ona ga moze stvoriti kada god zeli, ali sada nije znala sto je potrebno da uradi da bi dosao.
Otvorila je oci.
Sjela je na krevet, i otpila dug gutljaj tada vec stajace vode. Zrak je nepomicno lebdio u tamnoj sobi, sa jos tamnijim obrisima tuge. Mjeseceva svjetlost se odbijala uz mnogobrojna ogledala koja su krasila zidove njene sobe.
Zacula je korake u daljini. Znala je da je to on, dosao je. Konacno.
Legla je u do tada neudoban krevet, i zatvorila oci. Napravila je mjesta da sjedne pored njenog ramena, tu, gdje je uvijek i sjedio. Njegova duga crna kosa joj je dodirnula ocne kapke dok joj je spustao topli poljubac na celo.
Bio je to poljubac pokajanja. Poljubac koji je nadomjestio sve prethodne besane noci. Nije je bilo briga, on je sada tu, i to je jedino vazno.
Njena kosa je opet postajala glatka kao svila u njegovim rukama.
Post je objavljen 06.09.2008. u 22:22 sati.