Oči svašta vide, a sebe ne.
Uvijek se ima čemu prigovarati; kako netko nešto radi, kako priča, kako je uredio kuću i bla, bla. Svi su puni predrasuda, samo osuđuju, ljubomorni i zavidni pa ogovaraju i šire laži, a oni su odraz „čistog savršenstva“. Ma daj, molim te. Nisam jedna od onih naivnih glupača koja se pokorava onima koji me ne vole samo da me vole. Ni ne želim se sa svima družiti, ni ne želim da me svi vole. Što imam od toga? Takve osobe ne pokreću svijet.
Rijetko tko prvo pogleda u sebe, zapita se gdje je pogriješio, je li možda pogriješio i treba li se možda prilagoditi svijetu, a ne svijet njemu. Jer svijet se nikada neće prilagođavati pojednicima. Svaki pojedinac najbolje funkcionira u zajednici. Iako se čovjek rodi sam i umre sam, za života treba biti s ljudima i provesti što više vremena s njima, treba se socijalizirati. Ideja je bila dobra, ali baš se i ne koristi kako treba. Umjesto da pomažemo jedni drugima, predmet smo rugla. Ukradi tuđe, zgazi jer je tvoje najbolje. Egoizam ubija ljude i zato se događa što se događa (da ne nabrajam sve).
Tako je teško priznati vlastitu pogrešku, uvijek je lakše osuditi druge i čekati da se ispričaju. „Jer svi su krivi osim mene. Da, da… jedino sam ja savršena i vrijedna truda, jedino ja nikada ne griješim, da, da….“ – ovo se odnosi na množinu. Uvijek se gledaju tuđe mane prije vrlina. I normalno je da se griješi, ali zar odmah treba napadati da kako si mogao..?
Treba praštati da bi se moglo voljeti, ali prije toga treba realno sagledati stvari i posložiti kockice u glavi, a ne površno zaključivati.
Nisam savršena, nitko nije savršen, niti to želim biti. Da, griješim kao i svatko drugi. Osuđujem i radim sve što sam napisala u postu, ali sam primijetila da postupam krivo i neke sitnice mijenjam. U svakom ima i dobra i zla, što će prevagnuti, sami odlučujemo. Ali, barem sam shvatila sama i uz pomoć prijatelja da neke stvari treba ispraviti, ne ponositi se njima, da treba sebe mijenjati, a ne svijet, da treba suditi sebi prvom, onda možda i drugima ako je potrebno. Ljepše je živjeti ako znaš kakva si osoba pa makar i loša, ali se trudiš ispraviti pogreške i dičiti se vrlinama, a ne manama. A ne se zavaravati i ponositi kad nemaš zapravo čime.
Post je objavljen 06.09.2008. u 20:44 sati.