KNJIGU POSVECUJEM SILOVANIM BOSNJAKINJAMA,SVJESTAN DA SAM SAMO DODIRNUO NJIHOVU PATNJU.
BICU SRETAN,AKO OVA PRICA BUDE RIJEC U NEZABORAVU NA OGROMAN ZLOCIN
AUTOR
VI
Uhvatili su ga s prvim mrakom.
Nije vise mogao izdrzati.Vec cetiri dana nije vidio Eminu.Dok je prelazio rijeku,tamo gdje je najplica,ucinilo mu se da cuje glasove s druge strane.Pomislio je da mu se pricinjava zbog zubora vode ili napetosti.Ipak,nije mu se pricinjavalo.
-Dje si ti poso?-poznade glas Jove granapdzije dok mu je cijev puske pritiskala stomak.-Valjda nisi mogo izdrzati zbog mjesecine.
-Posao sam kod djevojke-promuca Salem.-Samo da je vidim-dodade s olaksanjem,znajuci da je Jovo jaran sa Mustafom,Emininim ocem.Granap mu je bio blizu njihove kuce.
-Ma nemoj-nasmija se Jovo.
Drugi je sutio,odmaknut.
-E,nocas ces vidjeti samo nesudjenog tasta-dodade Jovo.-A za djevojku cemo se mi pobrinuti.Pitagora,vezi ga i vodi u magacin.
Salem se okrenu,zabezeknut.
Zivio je s majkom,na ulazu u varos,iz pravca Sarajeva.Otac mu je nastradao davno,prignjecili ga balvani u pilani.Zivjeli su od male penzije i komsijske dobrote.Majka je uvijek nesto radila oko kuce.Iako stara i sitna,bila je vrijedna,
neumorna.Dragan joj je bio ponos,odlican djak i najbolji matematicar u razredu.Onako sitnog i mrsavog,stalno ga je tjerala da jede.Odvajala je od svojih usta.Salem mu je cesto davao svoju odjecu.
Probirao je najbolje komade,one sto nisu pohabani.Teta Stana,kako ju je zvao,uvijek bi ga docekala toplim ocima i ispratila osmijehom.Volio je tu sitnu zenicu sto je mirisala cistocom.
Dragan mu se primace.Imao je na sebi koznu jaknu koju mu je Salem dao pred zimu.Skoro se nasmijao vidjevsi veliku sajkacu na Pitagorinoj glavi.Da nije bilo usiju prekrila bi ga cijelog.Metalna znacka na sajkaci izgledala mu je veca od Pitagorine glave.
-Dragane,sta se ovo desava?-upita Salem kad su odmakli.
-Ti ne znas sta se desava?Majku li vam balijsku,svi ste isti-podvrisnu.
-Dragane,bolan...-zausti.
-Zavezi-gurnu ga puscanom cijevi u ledja.
-Pazi,opalice...-zausti opet Salem.
Pitagora se nasmija.
-Sad nece,ne brini.Prosao sam ja obuku,tri mjeseca.Pogadjam pticu u letu-kao da se hvalio.
-Zar me neces pustiti da idem?-nada je treperila Salemovim glasom.
-Evo,sve trcim-opet se nasmija.-Sto bih te pustio?Mislis zbog onih krpa koje si mi davao?A!?Ti si imao,a ja nisam,a?-
udari ga kundakom u ledja.-E,imace i Dragan,majku ti balijsku.
Salem zatetura.
-Dvanaest godina smo bili u istom razredu.Dragane,bolan,sta je s tobom?
-Pa sta?Sve te godine bio si Turcin.Svi ste isti-zareza.-Danas sam silovao Dzanu,a onda jos trojica-nasmija se kao da je ispricao dobar vic.-Mislila se zezati sa Drganom cetiri godine.Kasnije je skocila sa sprata i nabila se na ogradu.Siljci joj virili iz ledja.Bilo je krvi kao vode.
Salem se okrenu.Tek sad osjeti miris rakije.
-Salis se,zar ne?-upita s nevjericom.
-Vidjecete vi dosta sala-nasmija se Pitagora-A sad bez price.Ako progovoris,ubicu te istog trena.
"Sta se to desava?",zapita se Salem.Prisjeti se da je prije tri dana na periferiji ubijen Juso,Azrin otac.Bio je imucan i dobar covjek.Ubio ga komsija s kojim se godinama pazio.Potom mu je zapalio kucu,prethodno prenijevsi stvari u svoju.Svi su u varosi znali da ga je Juso pomagao.Jusina zena je umrla sutradan."Puklo joj srce",rekli su.
"Boze,sta se ovo desava?",zapita se opet."Zasto ubijaju one koji su im pomagali,valjali im?"
-Danas su silovali onu malu Selimovu-rece kasnije Munib,dok su sjedili u tami magacina.-Jadnica,skocila je s prozora na ogradu.Ubili su i nastavnika Salku.Onaj mali Stanin dosao mu na vrata,i...
Salem se strese i nasloni na Mustafu,Emininog oca.Ovaj ga steze za misicu.
-Ljudi,vrag je odnio salu-nastavi Munib.-Ako nas gdje povedu,najbolje je da se razbjezimo na sve strane.Tako ce se neko,mozda i izvuci...Ovako...?
Otvorise se vrata.Mjesecina poprska zabrinuta lica.
-Izlazite,idemo na kopanje.Ko pokusa bjezati,zna se sta ga ceka.Zato,pamet u glavu-smijao se granapdzija Jovo.
Bilo ih je sesterica,naoruzani do zuba.Salem je poznao trojicu.
Dok su ih vodili sokakom prema Pticijaku,izmedju fabricke ograde s lijeve i kuca s desne strane,Munib potrca.Udario je glavom Pitagoru u prsa i smugnuo medju kuce.Dok su se snasli i zapucali,bilo je kasno.Mozda mu je pomoglo sto je koracao na celu grupe.
Stigose do kraja sokaka.
-Brzo,da zavrsimo poso!-povika Jovo ushiceno i poce pucati.
Mustafa zagrli Salema ni uzdahnu."Ima Sevdine kovrdze",pomisli prije nego je licem tresnuo na zemlju.
Salem se uhvati za stomak i pade na koljena.Pred ocima mu se zatalasa zitno polje posuto makovima i Emina u plavoj haljini zasutoj cvijecem.Okretala se nasmijana i pruzala mu ruke.Nije vidio sebe."A gdje sam ja?"zapita se."Koji li su cvjetovi na Emininoj haljini?Margarete!",sinu mu."Pazi,s kim se druzis",doprije mu do uha majcin glas."Pusti ga,nije dijete!",zagalami otac.Zidine Dubrovnika zatutnjase,pocese se rusiti.Htio je reci Emini da se skloni,da je kamenje ne zatrpa,otvarao je usta,glasa nije bilo.Pruzala mu je ruke,nijema,i prestravljenih ociju,nestajuci u masi kamenja i prasine.Pokusa ispruziti ruku,uhvatiti je...
-Ovaj tvoj se jos koprca-rece Jovo Pitagori.-Dokrajci ga!
Salem ga nije cuo.Vidio je Eminu i sebe kako koracaju strmom sarajevskom ulicom drzeci se za ruke.Gore ih je cekao studentski dom."Ono s Dubrovnikom je bio san",pomisli.
Pitagora izvuce pistolj.
Mjesec se sakri iza oblaka.
Odozgo,sa Pticijaka,vjetar donese miris zadnjeg behara.
Post je objavljen 06.09.2008. u 14:50 sati.