Marketing
Brodolom (Dj 27) - 70. dan Pavlove godine
Za vrijeme cijelog putovanja Pavao je bio od velike pomoći i mornarima i putnicima. Kad je shvatio da plovidba postaje pogibeljna, upozorio je stotnika Julija, da ne idu dalje, nego da ostanu u Pristaništima, dok se vremenske prilike ne poboljšaju. Nisu ga poslušali pa su upali u strahovitu oluju i nevrijeme, koje je trajalo danima. Da olakšaju lađu morali su izbacati teret i svu brodsku opremu, ali i dalje je bilo neizvjesno, da li će uspjeti spasiti živote. Ljudi su upali u depresiju, prestali su jesti. Već četrnaest dana more ih je nosilo tamo-amo, nisu vidjeli ni sunca, ni mjeseca ni zvijezda. Najgore je bilo po noći. Tjeskobno su čeznuli za osvitom dana. Pavao, kao i uvijek priseban i pun pouzdanja u Boga, smiruje ljude i tješi ih Božjim obećanjem, koje mu je prenio anđeo u snu, da neće nitko poginuti:
Bog je uvijek bio Pavlov oslonac i snaga!
Te Pavlove riječi ohrabrenja mogle bi i nama pomoći u našim osobnim brodolomima, kad nikako da izađemo iz životnih oluja ili duhovnog mraka i kad više nego ikad čeznemo za svitanjem novog dana i izlaskom sunca.
Na nekim blogovima čitam ovih dana deprimirajuće poruke kao: u zadnje vrijeme nisam nikako raspoložena , nešto me proganja i muči i ne znam što da radim s tim, bojim se, život mi se raspada, ne znam kako da idem dalje, nemam snage, sve loše se gomila oko mene i u meni, ulovila me neka suhoća koje se ne mogu nikako osloboditi, sve više sam depresivan i ne znam što mi se događa....
Možda bi bilo dobro da se u tim trenucima sjetimo tih Pavlovih riječi ohrabrenja i da povjerujemo, da će biti tako, kako je Bog rekao. A on je rekao da nas ljubi, da nas neće ostaviti sirotama i da će biti s nama do svršetka svijeta. Pa koga da se onda bojimo i zbog čega da budemo depresivni?
Pouzdanjem u Boga možemo postati gospodari svih životnih situacija...
Post je objavljen 06.09.2008. u 23:53 sati.