samo nas je zahvatila ludnica povratka.
Standardno stanje kad se vratiš s godišnjeg. Spremanje, tona veša za pranje, pripremen za početak sezone
Pegaza, slaganje programa, rasporeda, zivkanje za prostor, natezanje oko termina koje naime i danas još traje, nalaženje sa voditeljima i dogovori oko grupa (u ponedeljak sve mora biti gotovo-počinju upisi)... uffff..... tako da je svaki pokušaj da pišem blog završio točno ovako
Kako je bilo na moru, probat ću u kratko napisati.
Obzirom da je moj potpis nekako i moj povremeni zdravstveni status, očito mi 8.mjesec nije suđen, pa, kako sam prošle godine bila uštekana u 8.mjesecu, i ove godine sam isto imala tu nesreću. Neću slikovito objašnjavati kako je to kad si na moru, temperatura +40 ili tu negdje, a ne možeš se pomaknut, i osuđen si na dobrotu familije i susjeda
od donošenja čaše vode do dizanja iz kreveta.
Izgubila sam tjedan dana godišnjeg na nepomično ležanje, bolove za poludit i besplatnu saunu.
Ostalo je bilo super, kao i uvijek proletjelo je vrijeme ko blesavo, neznam kad prije tih 3 tjedna nestade!?? Imali smo super vrijeme, braći (čini mi se) je bilo dobro, tako barem kažu. Demijan je bio 2 mjeseca na moru i još odmarao u Zagrebu tjedan dana prije vrtića da se aklimatizira. Baka je malo uživala u samoći, čak i pofarbala stan da ga malo osviježi i sad sve izgleda tip-top.
U vrtiću sve po starom. Zvrk nešto govori da bi opet u Popaj (sportsku igraonicu za malce), a nešto muljam da ga probam dati na plivanje za mrvice kao on koji znaju "pesek" stil, pa da se na uživa malo u bazenu i usput nauči kako pravilno plivati kad je već ko
i ne boji se vode uopće. I dalje skače, pliva i roni bez frke!
Da ne pričam previše, evo slikica s mora-zapravo iz Rovinja, jer smo jako malo slikali u kampu.
Evo kak se skače!