Marketing
Kratka šetnja Labinom
U nedjelju, 31. kolovoza, sudjelovao sam na prosvjedu protiv Rockwoola u Potpićnu, o čemu sam ovdje objavio izvještaj. Tamo sam spomenuo da sam putovao noćnim autobusom do Labina, gdje sam stigao u pet ujutro. Evo nekoliko fotografija iz šetnje Labinom pred zoru i dok se sunce rađalo. Inače, preporučam da pročitate kratku povijest Labina. Ako vas zanima sadašnjost, posjetite Labin.com.
Iza autobusnog kolodvora nalazi se bista Josipa Broza Tita. Tu su i ljubičice, iako ne svježe. :) tito je čovjek zaslužan, što Istra danas pripada Hrvatskoj - zato nikakvo blaćenje Narodnooslobodilačkog pokreta i pokušaji rehabilitacije ustaštva i fašizma u Istri ne mogu proći. Pričali su mi Istrani nekoliko puta kako su bili zgroženi što Franjo Tuđman, nekada Titov general, to nikako nije mogao shvatiti, pa je sve Istrane uvrijedio svojim govorom kad je prvi put posjetio izstru 1990..
Najslavniji Labinjanin je Matija Vlačić-Ilirik, teolog iz 16. stoljeća koji je doživio međunarodnu slavu i utjecaj. Bio je protestant, učenik i nastavljač samog Luthera, ali je u borbi za nasjedstvo bio suzbijen. Utjecao je naročito na teološka shvaćanja aglikansek crkve. Iako je protestant, iz kontakata sa hrvatskim katoličkim teolozima znam da ga kao teologa vrlo cijene. Njegova ulica nalazi se podno starog grada - kako vodite, ovo je snimljeno noću.
Hm, ovdje se baš i ne vidi što je na slici. :( Riječ je o tabli na zgradi gdje je smještena spomen zbirka Matije Vlačića. Kako sam tu bio u zoru, nisam je naravno mogao razgledati.
Na rubu starog dijeal Labina nalazi se Aleja velikana - previše pretenciozan naslov. Tu je niz od pet bisti slavnih Labinjana, a inače, naravno, caruju automobili. Inače, odatle je lijep pogled, ali s mojim mobitelom valjani pejszać je teško snimiti. Prva među velikanima je jedna žena - Giossepina Martinuzzi (1844-1925) Bila je učiteljica, spisateljica i revolucionarka. Kao što kaće književnik Giacomo Scotti, "svoj rodni grad, Istru i širu regiju zadužila je borbom za potlačene i siromašne, pa i za labinske rudare. (...) Prema mišljenju Scottija, Martinuzzi je bila radikalna socijalistkinja. Životna borba bila joj je ona za jednaku participaciju žena i muškaraca u javnom životu, za dostojanstvo čovjeka, te za ravnopravnost Talijana, Hrvata i Slovenaca u Istri." (Pogledajte tekst na barkun.hr). Veči dio života provela je van Labina (ponavjiše u Trstu), ali uvijek je ostala živo povezana sa životom labinskih rudara i istarskih težaka. Socijalna nepravda kojoj svjedoči dovodi do prihvaćanja socijalističkih ideja. Od 1895. bila je članica Socijalističke radničke partije Austrije, a od 1921. Komunističke partije Italije. Ostavila je duboki kraj u Labinu i cijeloj istri, pa se po njoj danas nazivaju, koliko sam našao surfajući, Zajednica Talijana, gradska knjižnica i jedan pjevački zbor u Labinu i jedna osnovna škola u Puli.
Još jedan od velikana: Mate Blažina, narodni heroj, poginuo kao dvadesetogodišnjak 1945.. Po njemu danas nosi ime srednja škola u Labinu. Kako narodni heroji u Hrvatskj danas nisu baš popularni, nakon proširene potrege našao sam njegovu biografiju u - Crnogorskoj enciklopediji! 
Vidimo dakle jedan kontinuitet ljevičarskog opredjeljenja u Istri. Koje je ovdje neraskidivo povezano s hrvatskim nacionalnim osjećajem: borba za nacionalno oslonbođenje bila je ujedno i borba za socijalnu pravdu.
Post je objavljen 05.09.2008. u 16:56 sati.